Bird [2024]

Bird
Mubi / Ad Vitam Distribution / 2024
Režija: 
Andrea Arnold
Scenario: 
Andrea Arnold
Zemlja proizvodnje: 
UK
Jezik: 
Engleski
6.5
6

Andrea Arnold hvaljena je britanska nezavisna filmašica kojoj je "Bird" bio i prvi film nakon punih osam godina i "American Honey". No, baš kao što je bio slučaj s tim filmom koji me i nije posebno impresionirao, takav je dojam na mene ostavila i ova podosta kaotična i monotona naturalistička drama s elementima fantazije premijerno prikazana u glavnom programu festivala u "Cannesu". Još od početaka i kratkih filmova koje je snimala, Arnold je poseban interes pokazivala za sudbine ljudi s dna društvene kace, za marginalce, otpadnike, a posebno zanimljivi su joj bili djeca i mladi. Iznimka nije ni "Bird", drama snimljena u klasičnom naturalističkom stilu kamerom iz ruke u kojoj priču pratimo iz perspektive 12-godišnje mulatkinje Bailey.

Ona s ocem Bugom (Barry Keoghan) i nešto starijim polubratom Hunterom živi u nekakvom skvotu, a njen otac ne samo da izgleda kao da ni sam nije odrastao, već se i tako ponaša. Jednog dana samo će kćeri obznaniti da se za nekoliko dana želi s Kayley koju je upoznao tek koji mjesec ranije, a to će ostaviti Bailey šokiranu, frustriranu i bijesnu. 

Praktički istog dana Bailey će saznati da je njen brat član nekakve mladenačke skupine osvetnika koji upadaju u kuće ljudi koji su navodno loši i premlaćuju ih. I kao da to neće biti dovoljno, već sljedećeg jutra Bailey će na livadi izvan grada upoznati misterioznog čudaka koji se naziva Bird (Nijemac Franz Rogowski).

On navodno traži svoje roditelje koji su nekoć živjeli u tom obalnom gradu, a između Bailey i Bird razvit će se prijateljstvo i povjerenje te će on za nju postati neka vrsta očinske figure kakvu nikad nije imala. On će je štititi, bit će tu za nju, iako moram priznati da mi se neko vrijeme činilo da bi on mogao biti njen imaginarni prijatelj. I dok je u prethodnim filmovima prikaz života tih lowlifera držala na razini klasičnog realizma i naturalizma, ovdje će do kraja skrenuti i u fantaziju, gotovo pa bajku. Još jedna je to filmska gotovo pa meditacija ne samo o problemima ljudi s dna društvene hijerarhije, već je to i coming-of-age drama, istovremeno nevjerojatno realistična, okrutna i nasilna, ali i bajkovita, nježna i empatična. 

Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.

Preporuka

share

share