Svi koji su slušali grupu „Sajmon i Garfankil“ znaju da njihovu muziku karakterišu predivne vokalne harmonije kao i kristalno čist zvuk akustične gitare. Šezdesetih godina, u vreme kada su oni bili omiljeni, mnogo je muzičara sviralo takozvani „akustičarski rok“: Donovan, „Krozbi, Stils, Neš i Jang“, „Buffalo Springfield“, „Everly Brothers“, Bob Lind, a ovom pravcu su indirektno doprineli Dilan i „The Byrds“. Čak je i Jugoslavija imala nekoliko akustičarskih rok bendova, a verovatno su najpoznatiji „S vremena na vreme“.

Sedamdesete su donele hard rok, pa hevi metal i pank, dok se osamdesetih razvila elektronika. Kako su godine prolazile, akustična muzika je bila sve manje u modi. Istina, pojavio se tu i tamo neki bend kome su uzori bili muzičari koje pomenusmo, ali oni kao po pravilu nisu postizali veći uspeh.

Čini se da su junaci današnjeg teksta prva grupa koja je nakon mnogo vremena doživela popularnost pevajući višeglasne nežne melodije uz akustične gitare. Zašto baš oni i šta je to što norveški duo „Kings of Convenience“ čini toliko posebnim?

Preporuka

share

share