Rocket - R is for Rocket [2025]

Mar 12, 2026

Rocket

R is for Rocket

Transgressive / 2025

Losanđeleški kvartet Rocket pripada onoj vrsti bendova koji se na sceni pojave gotovo tiho, ali vrlo brzo počnu privlačiti pažnju publike koja je očito čekala upravo takvu vrstu energije. Njihov debitantski album "R Is for Rocket" dolazi iz prostora suvremenog indie rocka, ali se prema toj tradiciji odnosi s neobičnom lakoćom. Umjesto da zvuče kao bend koji pokušava oživjeti neku davnu estetiku, Rocket djeluju kao grupa koja je taj jezik jednostavno usvojila kao svoj prirodni način izražavanja.

Bend čine pjevačica i basistica Alithea Tuttle, gitaristi Desi Scaglione i Baron Rinzler te bubnjar Cooper Ladomade. Još od prvih singlova i koncertnih nastupa bilo je jasno da Rocket imaju vrlo preciznu ideju o vlastitom zvuku. Njihove pjesme počivaju na snažnim gitarama i čvrstoj ritam sekciji, ali u središtu svega ostaje vokal koji tom zvuku daje emocionalnu ravnotežu. Glas Alithee Tuttle nije dramatičan ni nametljiv; naprotiv, često djeluje gotovo smireno i pomalo sanjivo, što stvara zanimljiv kontrast s energijom gitara koje ga okružuju.

U tom odnosu između buke i melodije krije se i glavna snaga albuma "R Is for Rocket". Rocket vrlo dobro razumiju koliko je dinamika važna za dobar rock album. Pjesme rijetko počinju punom snagom; mnogo češće grade atmosferu postupno, dopuštajući instrumentima da se nadovezuju jedan na drugi dok se zvuk polako širi.

Već uvodna pjesma, "The Choice", jasno pokazuje takav pristup. Počinje gotovo meditativno: duboki bas i diskretne gitarske linije stvaraju atmosferu koja djeluje pomalo hipnotički. Instrumenti se postupno slažu jedan preko drugoga, a ritam se polako intenzivira. U tom strpljivom građenju napetosti osjeti se samopouzdanje benda – Rocket ne žure prema refrenu nego dopuštaju pjesmi da diše i razvija se prirodno.

Odmah zatim dolazi "Act Like Your Title", koja donosi osjetno energičniji pristup. Gitare su ovdje jasnije i ritmički naglašenije, a refren ima onu vrstu jednostavne melodije koja ostaje u pamćenju i nakon što pjesma završi. Upravo u takvim trenucima Rocket pokazuju koliko dobro razumiju strukturu dobre pop pjesme, iako njihov zvuk nikada ne djeluje kao klasični pop. Ritam sekcija gura pjesmu naprijed, dok gitare dodaju slojeve teksture koji joj daju karakter.

Nakon tog naleta energije album se nakratko vraća u sanjiviji prostor kroz pjesmu "Crossing Fingers". Gitare su obavijene blagim reverbom, tempo je umjeren, a cijela kompozicija djeluje gotovo lebdeće, kao da se melodija kreće kroz blago zamućen zvučni pejzaž. U takvim trenucima Rocket pokazuju svoju osjetljiviju stranu. Nema potrebe za glasnoćom kada atmosfera sama po sebi nosi emociju.

No bend jednako uvjerljivo funkcionira i u bržem, energičnijem registru. To posebno dolazi do izražaja u pjesmi "One Million", gdje snažan gitarski riff pokreće pjesmu gotovo momentalno, dok bubnjevi održavaju stabilan i vrlo izražen puls. Takve kompozicije imaju prirodan osjećaj kretanja i lako je zamisliti kako upravo u koncertnom prostoru dobivaju dodatnu dimenziju.

Jedan od emocionalnih vrhunaca albuma dolazi s pjesmom "Another Second Chance". Njezina struktura posebno je zanimljiva: strofe su relativno suzdržane i introspektivne, dok refren donosi nagli izljev energije. Taj kontrast između tišine i eksplozije daje pjesmi intenzitet koji se razvija gotovo neprimjetno, ali vrlo učinkovito.

Nešto tvrđi, oštriji zvuk pojavljuje se u pjesmi "Pretending". Gitare su naglašenije, ritam sekcija snažnija, a cijela pjesma djeluje pomalo grublje nego ostatak albuma. Ipak, čak i u takvom okruženju melodija ostaje jasno definirana. To je jedna od zanimljivijih karakteristika Rocketova pristupa: čak i kada su gitare najglasnije, pjesma nikada ne gubi svoj oblik.

S druge strane, "Number One Fan" donosi kratki predah. Tempo je sporiji, gitare mekše, a atmosfera gotovo baladična. Nakon nekoliko energičnijih pjesama takav trenutak smirenosti djeluje vrlo prirodno i daje albumu dodatnu ravnotežu.

Pred sam kraj album ponovno ulazi u glasniji teritorij kroz "Wide Awake". Bubnjevi su ovdje posebno naglašeni, dok gitare zvuče gotovo neukroćeno. Unatoč toj sirovosti, pjesma ostaje iznenađujuće kontrolirana, kao da bend vrlo dobro zna gdje se nalazi granica između energije i kaosa.

Cijelo izdanje zatvara naslovna pjesma "R Is for Rocket", koja djeluje poput logične kulminacije svega što smo dotad čuli. Gitare se postupno šire u veliki, gotovo himnički završetak. Energija raste polako, ali sigurno, dok posljednje minute albuma stvaraju osjećaj zaokružene cjeline.

Najveća kvaliteta albuma "R Is for Rocket" možda je upravo u toj ravnoteži. Rocket očito vole glasne gitare i energiju alternativnog rocka, ali istovremeno razumiju koliko su melodija i dinamika važni za dugotrajan dojam. Ništa ovdje ne djeluje pretjerano ili nametljivo; sve je postavljeno tako da pjesme mogu disati i razvijati se prirodno.

Zbog toga njihov debitantski album ostavlja dojam neobične sigurnosti. Rocket zvuče kao bend koji točno zna kakvu glazbu želi stvarati i koji joj pristupa s kombinacijom entuzijazma i promišljene discipline. Ako je "R Is for Rocket" tek početak njihove priče, vrlo je moguće da ćemo o ovom albumu jednoga dana govoriti kao o onom trenutku kada se jedan zanimljiv novi bend zaista počeo oblikovati.