My Morning Jacket - is [2025]

Apr 22, 2025

My Morning Jacket

ATO / 2025

Negdje iz srca Kentaškog pejzaža, gdje jug zvuči drugačije i zrak nosi note dugačkih gitarskih sola i tajnih misli, nastao je bend koji već više od dvadeset godina živi između žanrova. My Morning Jacket je projekt koji je iz spontane energije prerastao u jedno od najvažnijih imena američkog indie rocka, ali nikada nije tražio da bude glas epohe. Jim James i njegova muzička družina od samog početka odbijaju pripadati jednoj etiketi. Njihov zvuk, uvijek prostran i reflektivan, obuhvata sve – od southern rocka, preko psihodelije, do soul detalja i elektronskih eksperimenata. Bend je stvorio prepoznatljivu dinamiku u kojoj su koncerti produžetak duše, a albumi zapisi unutrašnjih pejzaža koji se stalno mijenjaju.

Sa "The Waterfall II" zatvorili su jedno poglavlje i povukli se u tišinu. Ipak, tišina nije bila praznina, već priprema za nešto što dolazi polako, nenametljivo, ali sa sigurnošću nečega što zna tko je i gdje pripada. Tako se rodio "is".

Negdje između magle ranih jutarnjih sati i zlatne tišine neposredno prije sumraka, smjestio se novi album My Morning Jacketa, "is". Ne kao tvrdnja, nego kao stanje. Kao titraj svjetlosti na površini vode koja se ne da uhvatiti riječima, nego samo osjećajem. Ovo je deseti album benda, i u tom redu stoji kao jedna od njihovih najzaokruženijih i emocionalno najtransparentnijih ploča do sada. Ali ne na način koji viče, već na način koji sjeda tiho, poput nekoga koga volite, ali mu to još niste rekli.

Kada govorimo o ovom bendu, gotovo uvijek pričamo o glasovima — onima iz grla Jima Jamesa, ali i onima iz instrumenata, produkcije, rasporeda tišina. is je upravo takav — ne toliko zbir pjesama, koliko prostor između njih. Onih pažljivo izvedenih pauza koje nisu praznine, već treptaji u kojima se glas srca najglasnije čuje.

Otvara ga "Out in the Open", pjesma koja kao da je namjerno razvučena između jutra i večeri, između sjećanja i predosjećanja. To nije pjesma u kojoj se nešto događa - to je pjesma u kojoj se nešto već dogodilo, i sada ga razmatramo iznutra, kroz filter sopstvenih emocija. Ritam je lagan, ali pulsira, kao srce koje zna da je preživjelo.

"Everyday Magic" potom dolazi kao ona tiha kava koju piješ sama, ali osjećaš društvo svega što te okružuje. Glazbeno, pjesma klizi između organskih elemenata i produkcijskih slojeva, ali nikada ne gubi tu osnovnu toplinu. Vokal Jima Jamesa ovdje ne pjeva – on šapuće u mislima. I ta svakodnevna čarolija koju pjesma traži, ona nije spektakularna – ona je u tišini, u trenucima koji znače samo ako ih primiš otvorena srca.

"Time Waited" je možda najviše uronjena u unutarnje preispitivanje, i to ne zato što govori o vremenu, već zato što ga pretvara u materiju. Kao da bend ovdje svira ne instrumentima, već samim trenucima između otkucaja sata. Gitare se otvaraju i zatvaraju poput daha, a perkusije nisu ritam, već koraci unutarnjeg hoda.

I onda dolazimo do "Squid Ink", pjesme koja prekida melanholiju jednim smionim osmijehom. Funky ritam, neočekivani synth elementi, gotovo razigranost u refrenima — sve to podsjeća na fazu kad su MMJ voljeli eksperimentisati, ali sada to rade s mjerom nekoga tko zna svoju mjeru. Kao da su odlučili da se malo nasmiju, ali onako... elegantno. Kao žena u šezdesetima koja zna koliko joj pristaje crveni ruž.

Završnica, "River Road", djeluje kao duga vožnja starim putem kojim si jednom davno prošla s nekim važnim. Ne dešava se mnogo, ali sve se osjeća. Klaviri, gitare, zadržana dinamika — sve kao da diše unisono. To nije kraj, to je spuštanje zavjese koje traje dovoljno dugo da osjetiš svaki dah prostora i ono što u tebi ostane kad muzika utihne.

My Morning Jacket su oduvijek bili bend koji se ne da uhvatiti definicijama. U ovom trenutku, oni ne bježe od svog zvuka, ali ga ni ne zadržavaju silom. Puštaju ga da raste, da se razvija, da stari i pomlađuje se istovremeno. "is" nije samo refleksija njihovog sada – to je i ogledalo našeg unutarnjeg pejzaža. I zato vrijedi stati, poslušati i ostati u tom prostoru barem još koji krug ploče.