Navalny [2022]
Nažalost, svakog dana sve je očitije da se Rusija pod vodstvom Vladimira Putina sve više pretvara u pravu diktaturu, u veliku Sjevernu Koreju. U zemlju u kojoj opozicija ne postoji i koja se sve manje razlikuje od Staljinovog Sovjetskog saveza. Zaista je šokantno i stravično što je to Putin u nešto više od dva desetljeća napravio od najveće zemlje na svijetu, a bez obzira što je jasno da i zapad nije med i mlijeko, činjenica je da je Rusija danas očiti primjer totalitarne diktature.
Zemlja je to s dugom povijesti ubijanja kritičara, oponenata, novinara i opozicijskih političara, a pukim čudom atentat je preživio i opozicijski političar Aleksej Navaljni. Upravo on je glavni protagonist istraživačkog dokumentarca koji je snimio Kanađanin Daniel Roher i filma koji je premijerno prikazan na festivalu u Sundanceu gdje je dobio nagradu publike.
"Navalny" je jedan od onih dokumentaraca koji funkcionaraju kao pravi triler, a Roher je film počeo snimati u Njemačkoj gdje se Navaljni nakratko skrasio poslije trovanja omiljenim otrovom ruskih tajnih službi - novičokom. U kolovozu 2020. godine Navaljni je otrovan dok je bio u sibirskom gradu Tomsku.
Pozlilo mu je na putu za Moskvu, a tek pukim čudom i spletom okolnosti uspio je preživjeti i prebačen je u Njemačku gdje je utvrđeno da je zaista otrovan. Dok se Navaljni u Njemačkoj uz obitelj oporavljao od trovanja, javio mu se bugarski istraživački novinar Hristo Grožev koji je i ranije otkrio i dokazao poveznice Rusije s raznim neugodnim događajima poput umješanosti dvaju ruskih časnika s rušenjem malezijskog aviona nad Dombasom 2014. godine ili trovanja dvostrukog agenta Sergeja Skripala 2018. godine.
Grožev se tako pridružio Navaljnom u Njemačkoj i njihove dvije organizacije bacile su se na istraživanje tko bi mogao biti iza pokušaja atentata na ruskog opozicionara. I djeluje sve tu zaista nestvarno i nevjerojatno, potpuno šokantno, posebice spoznaja kako su ne samo došli do otkrića tko su točno ljudi odgovorni za trovanje Navaljnog, već i kako su uspjeli izvući i priznanje jednog od tipova koji je sudjelovao u cijeloj operaciji. I ne samo to, vidimo kako sve to vodi do Putina, a kroz priču o Navaljnom zapravo dobivamo priču o današnjoj Rusiji. I premda se Roher ne bavi previše politikom Navaljnog, tek se u jednom navratu spominje da je riječ o širokoj antiputinovskoj koaliciji u kojoj ima i raznih nacionalističkih, gotovo neonacističkih stranaka, zastrašujuća je spoznaja o zemlji u kojoj opozicije gotovo pa i nema i zemlji koju je Putin pretvorio u sve samo ne demokraciju.
Nisam prije gledanja ovog dokumentarca bio pretjerano upoznat s likom i djelom Navaljnog i nije mi osim onog što se zadnjih nekoliko godina o njemu moglo čitati u medijima, bilo puno poznato čime se on to zapravo bavi. No, Navaljnog ovdje upoznajemo kao hrabrog čovjeka koji jako dobro zna u što se upušta i koji je itekako svjestan kakva ga sudbina čeka. Prema čovjeku spremnom žrtvovati ne samo svoju slobodu, već i svoj život za neke ideale i pravdu, čovjek jednostavno mora osjećati neku vrstu poštovanja, a iako je i ranije bio osuđivan zbog raznih optužbi vlasti, Navaljni je nedugo nakon premijere filma osuđen na još devet godina zatvora. Nisam dovoljno dobro upoznat s unutarnjo - političkom scenom Rusije i teško mi je uopće nagađati što se to tamo konkretno događa, no kad su u nekoj zemlji praktički svi opozicijski političari ili pod zemljom ili u zatvoru, tada je jasno da je puno toga tamo trulo.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
