I pored činjenice da se novi albumi svakog dana pojavljuju u neograničenim količinama, i pored toga što “uši gladne nove muzike” ne stižu da preslušaju ni dve trećine pristiglih noviteta, neretko se vraćam nekim pločama iz prethodnih godina. Nekada su to albumi od pre mnogo decenija, a nekada su to izdanja od pre samo nekoliko godina. Da li zbog sumornog, sivog i kišnog vremena ili nečeg drugog, tek u jednom trenutku života sam se često vraćao albumu “Have One on Me”, harfistkinje i pevačice iz malog gradića Nevada Siti u Kaliforniji, Džoane Njusom. Reč je o njenom trećem, od četiri Džoanina studijska albumu, objavljenom početkom 2010. godine.

Bez obzira što ova ploča posve drugačija od njenog hvaljenog drugog albuma “Ys”, bez obzira što je možda i preobimna, nežni zvuci koje čujemo na njoj savršen pašu u nekoj intimnoj kućnoj atmosferi, kada vam se nikako ne izlazi napolje. Iz tog razloga, a i zbog toga što “Have One on Me” zaslužuje mnogo više pažnje od one koju je dobila u našim medijima, danas ćemo se podrobno baviti muzikom koju čujemo na njoj.

Preporuka

share