Jagten a.k.a. The Hunt [2012]
U ovom filmu ugledni danski redatelj Thomas Vinterberg bavi se ozbiljnim temama - seksualnim zlostavljanjem djece i lažnim optužbama za isto. Pedofili su jedna od najgorih skupina ljudi u društvu i gadosti koje su ovi bolesnici spremni počiniti nad nedužnom djecom normalnim ljudima su nezamislive. U nekim državama čak postoji i otvoreni registar zlostavljača djece i ti su ljudi, s razlogom, potpuno izopćeni iz društva. No, nije se jednom dogodilo da se neku osobu optužilo za pedofiliju, a unatoč tome što bi se ubrzo pokazalo da optužbe nisu bile točne, toj je osobi život uništen i obilježena je do kraja života. Upravo to se dogodi glavnom junaku Jagtena, Lucasu, četrdesetogodišnjem razvedenom učitelju koji radi u dječjem vrtiću i omiljen je među djecom. Posebno je Lucas drag šestogodišnjoj Klari, kćeri njegovog najboljeg prijatelja Thea, koja se na Lucasa naljuti iz čiste dječje gluposti. Pukom slučajnošću Klari je njezin stariji brat pokazao eksplicitne snimke iz nekog pornića te je govorio prostote, a mala je to zapamtila te je pred direktoricom vrtića rekla da joj je Lucas pokazivao spolni organ.
Direktorica je naravno to shvatila i više nego ozbiljno, tim više jer dijete ne bi imalo nikakvog razloga lagati i izmišljati takve priče te je ubrzo alarmirala ostale djelatnike vrtića, ali i roditelje. Lucas je momentalno udaljen s posla i vrlo brzo je otpušten, a iako je Klara vrlo brzo svojoj majci priznala da je sve izmislila, optužbe su ostale. Pandorina kutija je otvorena i povratka više nema, a praktički svi žitelji ovog malog mjesta kao da su dobili žrtvenog jarca na kojem će ispucati sve svoje frustracije. Jasno da je Lucas vrlo brzo potpuno izopćen iz društva. Svi oni s kojima je do jučer bio dobar i družio se, sada za njega ne žele ni čuti, a situacija je otišla toliko daleko da mu je zabranjen ulazak u lokalnu trgovinu. Unatoč tome što ne samo da ne postoje nikakvi dokazi da je Lucas zlostavljao ne samo Klaru, već i još nekoliko druge djece koje je ubrzo nakon nje ispričalo sličnu priču, ovom je čovjeku preko noći potpuno uništen život. Ljudi se miču od njega kad ga sretnu na ulici, on gotovo pa i ne izlazi iz kuće u koju je upravo trebao doseliti i njegov sin koji je ostao s majkom poslije razvoda i svi samo gledaju kako da mu dodatno zagorčaju život te Lucas počinje strahovati za sigurnost sebe i sina.
Kako je malo dovoljno da se potpuno uništi nečiji život fantastično je Vinterberg prikazao u ovoj potresnoj i uznemirujućoj drami. Vinterberg se i ranije nije bojao baviti ozbiljnim, gotovo tabuizirajućim temama kao što je pedofilija i temama o kojima se previše ne govori, te je pedofiliju i zlostavljanje djece u obitelji obradio i u jednom od svojih najpoznatijih filmova, Festenu. Nasiljem nad djecom i njihovim zanemarivanjem bavio se i u također odličnom Submarinu, no Lov je ipak, barem za sada, vrhunac stvaralaštva ovog silno talentiranog Danca. Ovaj film bavi se i činjenicom da su ljudi vrlo lako spremni nekoga osuditi i prije nego što je uopće optužen za nešto i da u takvim situacijama obično funkcioniraju po principu čopora. Vinterberg ovim filmon sjajno istražuje i propitkuje na koji način uopće funkcionira osoba suočena s tako monstruoznim optužbama. Kako zapravo nastaviti živjeti i funkcionirati kad su te svi unaprijed osudili za nešto što nisi počinio i postoje li uopće način okolinu uvjeriti da nisi kriv? Tko su ti zapravo pravi prijatelji i što očekivati od najbližih kad se suočiš s nečim sličnim? Kako živjeti kad ti ljudi koje poznaješ cijeli život i s kojima si u prijateljskim odnosima okrenu leđa i ne žele više čuti za tebe? Možeš li ikada više s njima osjećati bliskost i povjerenje jednom kad određeno vrijeme prođe i kad se takve gnjusne optužbe pokažu potpuno neutemeljenima? Može li takav čovjek ikada više povratiti status u društvu koje je ranije imao ili će ga stigma zlostavljača pratiti do kraja života i uvijek će na suprotnoj strani ulice biti netko tko će te prepoznati, samo su neka od tih pitanja.
Jagten je bez ikakve sumnje jedan od najboljih europskih filmova desetljeća te je bio nominiran i za najbolji film izvan engleskog govornog područja za sve tri najvažnije filmske nagrade, i Oscara, Zlatni globus i Baftu. Premijeru je imao na festivalu u Cannesu, gdje je fantastični danski glumac Mads Mikkelsen (glumio je čovjek u bezbroj filmova, u Hollywoodu uglavnom negativce, a možda je najpoznatiji ipak po ulozi Hannibala Lectora u seriji Hannibal), koji je utjelovio Lucasa dobio nagradu za najboljeg glumca. I stvarno bi se za ovaj film moglo reći da je Mikkelsenov one-man show, a unatoč tome što je i prije i poslije ovaj glumac ostvario niz sjajnih uloga, mislim da mu je ovo ipak uloga karijere. Način na koji je prikazao zapravo moralnog i poštenog čovjeka kojeg lažna optužba uništi je nevjerojatan i svakako je uloga Lucasa jedna od najboljih uloga posljednjih godina. Ovaj je film dobio gotovo 40 nagrada, a Vinterberg je s Lovom pokazao da ne mora sve biti onako kako na prvu djeluje i da je najlaške nekoga samo osuditi bez ikakvih dokaza.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTVKnjiževnost.
