Genesis 2.0 [2018]
Aug 11, 2019
Genesis 2.0
Christian Frei Filmproductions / 2018
Režija:
Christian Frei, Maxim Arbugaev (co-director)
Scenario:
Christian Frei
Uloge:
Zemlja proizvodnje:
Switzerland, China, Russia, South Korea, USA
Jezik:
English
9
Kako bi snimili jedan od najuzbudljivijih i najnevjerojatnijih dokumentaraca godine, snage su udružili isusni švicarski dokumentarist Christian Frei (nominiran za Oscara 2005. za film "Ratni fotograf") te nekadašnji profesionalni hokejaš iz Rusije Maksim Arbugaev, koji je snimajući i fotografirajući po Arktiku otkrio strast za filmom. I vodi nas ovaj film, koji je na festivalu u Sundanceu 2019. godine dobio posebnu nagradu žirija, u arktičke pustoši, na otočje Novi Sibir, koje je tristotinjak kilometara udaljeno od kontinenta. Već godinama ondje svakog ljeta odlaze seljaci s krajnjeg sjevera Sibira, koji se nadaju kako će pod zemljom ovog surovog, hladnog i teško nastanjivog otočja pronaći blago koje će im na bolje promijeniti živote. To blago koje skriva podzemlje Novog Sibira su kljove ili bjelokost mamuta, nekad najvećih kopnenih životinja na Zemlji, koje su izumrle prije desetak tisuća godina. Za kilogram savršeno očuvane bjelokosti mogu se dobiti tisuće dolara, a kako "trofejna" kljova može težiti 40 ili 50 kilograma, jasno je zašto mnogi riskiraju živote kako bi uspjeli pronaći to blago Sierra Siberie.
I ne samo što je ondje i ljeti nevjerojatno hladno, već kako bi stigli do ovog otočja moraju se tristotinjak kilometara voziti ti nesretnici u ledenom moru u gumenjacima i natrag pa zato i ne čudi što svake godine nekolicina njih i pogine tijekom transporta. Arbugajev se već nekoliko puta sa Sibircima zaputio u pustoši arktičkog kruga kako bi snimao njihovu potragu za bijelim zlatom, a za ovu priču zainteresirao se ugledni švicarski filmaš Frei. I dok je Arbugajev snimao ta nevjerojatna, negostoljubiva prostranstva Novosibirskog otočja, gdje ljudi kao u nekim pretpovijesnim vremenima tumaraju pustošima i kopaju, Freiova polovica filma potpuno je druga krajnost. Vrlo brzo nakon uvodnih kadrova izmučenih Sibiraca koji tragaju za kljovama davno izumrlih životinja, odlazimo na Harvard, gdje se svake godine održava natjecanje za studente iz genetskog inženjeringa. Dok na jednom kraju svijeta jedni traže relikte prošlosti, na drugom smo već u teško zamislivoj budućnosti u kojoj se križaju životinje poput tigra i lava, konja i zebre.
Prvi šok u ovom impresivnom, podjednako esejističkom i opservacijskom, kao i istraživačkom dokumentarcu su te dvije krajnosti, kroz koji nas dobrim dijelom svojim umirujućim glasom vodi sam Frei. I nevjerojatno ovaj dokumentarac podsjeća na posljednje dokumentarne filmove možda i najpoznatijeg dokumentarista svih vremena Wernera Herzoga te je posve očito kako je upravo slavni Nijemac uzor ovim filmašima. Jednako koliko šokantno, uznemirujuće i nestvarno djeluje taj svijet hladnog sjevera, podjednako nestvarno djeluje i dio filma u kojem vidimo kako je čovjek već potpuno preuzeo kontrolu nad evolucijom. Nešto što je priroda stvarala milijunima godina, sada čovjek može pospiješiti i promijeniti u roku odmah jer vrlo brzo imamo primjere kako je već normalno postalo kloniranje kućnih ljubimaca i da postoje ljudi koji će bez problema platiti stotinu tisuću dolara kako bi dobili psa identičnog onom koji mu je uginuo.
Neće trebati proći puno kako bi se ove dvije naizgled nespojive priče, priče koje dijele tisuće godina, spojile, a povezat će ih lešina jednog mamuta koji se tisućama i tisućama godina nalazio duboko okovan ledom. Nakon što shvate kako su sibirski lovci uz kljovu pronašli lešinu mamuta, zaputit će se na otočje vodeći ruski genetičari kako bi utvrdili ima li u tom truplu još živih stanica. Njihov je cilj kloniranjem ponovno stvoriti ovu izumrlu životinju, no nisu Rusi jedini koji imaju takav plan. O nečem sličnom razmišljaju već dulje i u Americi, no vjerojatno najpoznatiji američki genetičar George Church ima nešto drugi pristup, genetski inženjering. Odvest će nas ovaj dokumentarac potom i u Južnu Koreju i u Kinu, a rezultat svega je film koji se doslovno gleda sa širom razjapljenim ustima i u dobar dio onoga što ćemo ovdje vidjeti nekako je teško povjerovati.
I to iz razloga jer nešto takvo je prilično teško apsorbirati i poimiti uopće da živimo u vremenima u kojima je postalo moguće klonirati sva živa stvorenja koja su bilo kada postojala na planetu i da se genetskim inženjeringom mogu stvorit križanci i mutanti kakve vjerojatno ne možemo ni zamisliti. I više nego zastrašujuća je spoznaja da je čovjek doista preuzeo kontrolu nad evolucijom, a što će to donijeti u budućnosti, vjerojatno ćemo saznati ukoliko poživimo još koje desetljeće. Jer kao što ćete vidjeti, u Kini (a vjerojatno i drugdje), već postoji kompleks u kojem se sekvenciraju i digitaliziraju podaci iz stanica, a na tom institutu plan je sekvencirati sve što uopće postoji u svijetu i pohraniti te podatke na serverima. Kako kaže jedan od likova iz filma - Božji svijet je i dalje nesavršen, no ako ćemo se potruditi, možemo ga usavršiti i život pretvoriti u bazu podataka.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
