Ove subote je opet došla zima. Bar kalendarski. Počelo je tromesečje kada mi muzika najviše prija ispod pokrivača, u toploj sobi, u polusnu. Neki spori klavir, akustična gitara, gudači i duvači lišeni stresa, uglavnom je sve što mi je potrebno u zimskom danu, kada ne moram nigde.

Sve pesme koje danas puštam, u mojoj glavi su na neki način povezane sa zimskim snom. Klavirske, ambijentalne, zimsko-akustične, noćno-džezerske, sve su tu. U ovih 15 godina, koliko Gistro postoji, ovo je najsporija epizoda. Krevet nije baš neophodan za uživanje u njoj, ali više je nego zgodan.

Dok se veče i popodnevna dremka preklapaju, možda vas baš neka pesma iz ove Winter Sleep epizode odvede u neki zimski san, koji nešto znači. Mene jeste. Nekoliko njih.