Jetstream Pony - Bowerbirds and Blue Things [2025]
Jetstream Pony je bend koji ne djeluje iz centra glazbene industrije, već s njezinih rubova – iz Brightona i Croydona, u tišini i s posvećenošću koja se ne nudi naglas, već se otkriva u slojevima, u detaljima, u nijansama. Čine ga Beth Arzy na vokalu i udaraljkama, čiji glas poznajemo iz sastava poput The Luxembourg Signal, Trembling Blue Stars i Aberdeen, te Shaun Charman na gitari i vokalu, koji za sobom vuče naslijeđe bendova kao što su The Wedding Present, The Popguns i The Fireworks, te Kerry Boettcher na basu, Tom Levesley na bubnjevima te nedavno pridruženi Mark Matthews na gitari. Njihova suradnja ima okus nečeg poznatog, ali uvijek pomaknutog, kao da se kroz svaki zvuk i ritam probija trag nečeg izgubljenog, ali ne i zaboravljenog.
Nakon hvaljenog debi albuma iz 2020. i mini-albuma "Misplaced Words", "Bowerbirds and Blue Things" djeluje kao njihov najzreliji, ali i najhrabriji korak dosad. Nježan i beskompromisan u isto vrijeme, ovaj album odiše osjećajem unutarnje nužnosti – kao da su ga morali snimiti, ne da bi potvrdili tko su, već da bi otkrili tko mogu još postati.
Otvarajuća "Sit and Wonder", nastala u doba tišine i izolacije, pulsira melankolijom, nepatvorenim osjećajem stajanja u vremenu, kad se čini da svijet gledaš kroz zamagljeno staklo. Njezin spor ritam i suzdržani vokali prizivaju osjećaj tišine poslije sna, one vrste tišine koja ne smiruje nego potiče pitanja.
S druge strane, "Bubblegum Nothingness" donosi zaigrani prkos, otresitost koja nosi power-pop korijenje, ali ga izruguje, izvrće, oblači u pastelne tonove iza kojih tinja ironija. Bas u "The Relativity of Wrong" pulsira poput skrivenog mehanizma, držeći pjesmu u živčanoj napetosti, dok ritmovi prizivaju duhove Gang of Four, ali s nježnijim, gotovo suosjećajnim rukopisom.
Kada glas preuzme basistica Kerry Boettcher u "Tendrils", atmosfera se mijenja. Njezin glas ne dolazi s prednje linije – on se šulja, lebdi, skriva, prati vas kao sjena u sumrak. To je pjesma koja nosi slutnju, kao da su joj korijeni u u svijetu Sonic Youtha, ali filtrirani kroz nečiju ranjivost, kroz osobno i teško prenosivo.
"Bonanza 2 Tango Sierra" i "Look Alive!" vraćaju tijelo u pokret. Postoje trenuci na albumu kad Jetstream Pony zvuče kao da su pronašli savršen omjer pokreta i otpora – ritmovi su energični, ali nikad forsirani, melodije pamtljive, ali ne predvidljive. Njihova glazba ne traži pažnju – ona je jednostavno tu, čeka da je otkrijete.
Kraj albuma donosi "3am", tih, gotovo stidljiv trenutak introspektivne ljepote. Pjesma kao da dolazi iz neke druge dimenzije – noćne, hladne, ali i iskrene, noseći elemente ranog New Ordera i The Chillsa, ali potpuno isprane od bilo kakve manirističke težine.
