Nickel Boys [2024]
Najveće iznenađenje na popisu deset naslova nominiranih za Oscara za najbolji film godine svakako je ova poetična art drama snimljena prema istoimenom romanu iz 2019. godine nagrađenim Pullitzerovom nagradom. "Nickel Boys" je baš poseban, specifičan film, gotovo pa eksperimentalan, lirska drama čija je priča zasnovana na stvarnim događajima. Potresna je to i tragična drama o sistemskom rasizmu u Americi i užasu kroz koji su prolazili polaznici popravnog doma u Floridi koji je egzistirao 111 godina, sve do potkraj 20. stoljeća. Dom je zatvoren nakon što je konačno dokazano da je ondje ubijeno i u neoznačene grobove nabacan nepoznat, ali velik broj mladih. I to uglavnom afroamerikanaca.
I nije "Nickel Boys" prvi, vjerojatno ni posljednji film koji tematizira strahote kroz koje su prolazili afroamerikanci sve do nedavno, no ističe se ovaj film baš po neobičnom stilu koji mu daje posebnost. Predstavio se prije nekoliko godina Ra Mell Moss hvaljenim eksperimentalnim dokumentarnim filmom "Hale County This Morning, This Evening", a i ovdje se odlučio za krajnje neobičan pristup. Snimio je on film na način da mi svijet doslovno gledamo kroz oči glavnog protagonista, mladića iz Floride, Elwooda Curtisa (Ethan Herisse). Kao u onim kompjuterskim igricama u kojima iz prvog lica navigiramo svog junaka, tako i ovdje gotovo na isti način pratimo ono što se događa.
A 17-godišnji Elwood je odličan učenik koji odrasta na i dalje segregiranom jugu 1962. godine uz vječno zabrinutu baku Hattie (Aunjanue Ellis-Taylor) jer mu je otac umro u zatvoru gdje je završio pod suspektnim optužbama. Elwood je odličan učenik koji se sprema upisati višu školu, a na putu ondje doslovno će se naći na krivom mjestu u krivo vrijeme i sudbina će se s njim poigrati na najokrutniji mogući način. Stopirajući prema kampusu Elwood će ni ne znajući ući u auto tipu koji ga je prethodno ukrao, a kada ih policija zaustavi, on će biti osuđen zbog saučesništvo i poslat će ga u popravni dom Nickel. Dakako da će to potpuno preusmjeriti Elwoodov život, a vrlo brzo će shvatiti da u akademiji Nickel vladaju potpuno drukčija pravila nego vani.
Mladić koji je u vanjskom svijetu bio opijen pokretom za ljudska prava, Martinom Lutherom Kingom i ostalim, shvatit će da se u popravnom domu nije promijenilo puno od vremena robovlasništva. Iako ima ondje i bijelaca i crnaca, nastavnici i upravitelji se iživljavaju nad mladim crncima, a taj naivni mladi idealist shvatit će vrlo brzo da je pravda potpuno apstraktan pojam. Bijelci i crnci su potpuno segregirani, škola mlade crnce iznajmljuje za fizičke radove, seksualno ih se zlostavlja, čak i ubija. Ondje će se vrlo brzo zbližiti s Turnerom (Brandon Wilson) koji će ga voditi kroz život u Nickelu, a iako smo se nagledali filmova o nepravdi, okrutnostima i rasizmu kroz koje su prolazili crnci na američkom jugu, baš način na koji je snimljen izdiže "Nickel Boys" visoko iznad prosjeka.
Posebna je tu i režija, kao i fotografija, ali i montaža jer Ross povremeno tu ubacuje i neke dokumentarne arhivske snimke u kojima vidimo neke događaje iz recentne američke povijesti, kao i svakodnevnog života afroameričke zajednice. Povremeno kao i da imamo flashbackove ili bolje rečeno flashforwarde u Elwoodovu budućnost kada je on već odrastao čovjek i živi u New Yorku i to u vrijeme kada se počinju razotkrivati zločini u popravnom domu. No, do kraja će se to pretvoriti u pravu tragediju. Kontemplativna je to drama, tako realistična, a istovremeno poetična, skoro pa lirska, baš poseban i unikatan film koji je Rossu donio i nominaciju za najbolji adaptirani scenarij.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
