Čuvari formule [2023]
Očito je 2023. godina snimanja filmova o atomskim bombama. Dok je Nolanovo posljednje u nizu remek-djelo "Oppenheimer" o ocu najubojitijeg oružja osvojila svijet pa i kino-blagajne, poznati srpski glumac, u zadnje vrijeme sve više i producent, režiser pa i scenarist Dragan Bjelogrlić snimio je impresivnu dramu o jugoslavenskom pokušaju da napravi svoju A-bombu. I moram priznati da se "Čuvari formule" ispostavio kao posve drukčiji film od onoga što sam očekivao i nije to ni izbliza varijacija na temu "Oppenheimera" i film u tom stilu, već bih ga prije usporedio sa serijom "Černobil".
Moram priznati da nisam uopće ni znao da je Jugoslavija potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća odlučila raditi na razvoju atomske bombe. Dobro, nije to baš tako neobično jer svaki pravi diktator valjda mora imati svoju bombicu, a priča tu kreće in medias res kada profesor i njegovih troje studenata iz Jugoslavije stižu u Francusku. Oni su ozračeni dok su izvodili neki eksperiment s atomskom energijom, jasno je svima, a pošto je ono što se događalo u Institutu za nuklearne nauke u Vinči bila državna tajna, Francuzima nije do kraja jasno što se dogodilo. Osim da su profesor Dragoljub Popović (odlični Radivoje Bukvić) i njegovi studenti Rosa, Života i Radojko bili u doticaju s radijacijom i da im se ne piše dobro.
Tako u uvodnoj sceni vidimo kako uglednog francuskog profesora Mathea (Alexis Manenti iz Les miserables i Athena) s Curie instituta pozivaju da hitno dođe u kliniku u koju su dopremljeni ozračeni Jugoslaveni. On je pozvan jer već godinama eksperimentira s pokušajima liječenja radijacije, no njegovi pokusi na štakorima za sada i nisu bili uspješni. Iako je Mathe u početku bijesan jer mu je posve jasno da su njegovi novi pacijenti radili na razvoju atomske bombe, svjestan je da je on jedini koji bi im mogao pomoći pošto lijeka za žrtve radijacije trenutačno nema. Atmosfera je dodatno napeta jer Francuska i Jugoslavija su ipak na suprotnim stranama u Hladnom ratu, a ozračenim fizičarima zdravstveno stanje je sve gore i pitanje je vremena kad će umrijeti ako se nešto ne poduzme.
A poduzet će Mathe neke revolucionarne i eksperimentalne metode u liječenju u filmu koji bi se mogao opisati kao jako dobra kombinacija političkog trilera i humanističke drame. Bjelogrlić je odlučio svoj film nasloviti "Lančana reakcija", a vidjet ćemo do kraja i zašto jer kako će vrijeme prolaziti tako će se između Mathea i Popovića početi razvijati povjerenje. Paralelno ćemo kroz flešbekove saznavati i što se to dogodilo u Vinči i što je prethodilo eksperimentu koji se oteo kontroli i zašto je došlo do mini-jugoslavenskog Černobila. No, najviše me kod "Čuvara formule" oduševilo što to nije klasična povijesna drama u kojoj se na što je moguće precizniji način pokušavaju rekonstruirati određeni događaji, već je to film o ljudskoj dobroti.
O trenucima kada su ljudi spremni pomoći jedni drugima pa i onda kada su nominalno hladnoratovski neprijatelji ili bi barem trebali biti. Film je to o ljudima koji su spremni riskirati svoje živote kako bi pokušali spasiti potpunog neznanca. Možda "Čuvari formule" neće biti tako gledani kao prethodni Bjelogrlićev film "Toma", no to i ne čudi jer bio je to ipak populistički film koji podilazi ukusu širokih masa, no ovaj film puno je suptilniji i uspio je autor uglavnom suzbiti svoj prepoznatljivi patos. Izgleda to i vizualno impresivno, kao prava svjetska produkcija, glumačka ekipa je dobra, baš kao i fotografija, a zanimljiva je to priča o praktički zaboravljenom događaju iz relativno nedavne povijesti koji je posljedično spojio medicinu i atomsku fiziku te doveo do nekih novih otkrića dok je Juga odustala od razvoja svoje atomske bombe.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
