The Starling Girl [2023]
Postalo je već pomalo zabrinjavajuće koliko filmova iz Amerike posljednjih godina tematizira život u nekakvim striktnim, konzervativnim, fundamentalističkim kršćanskim zajednicama. Nadam se da ih u stvarnosti baš i nema toliko, no čim se snima toliko filmova na tu temu, očito je da je riječ o upozoravajućem i zabrinjavajućem trendu, a jedan od boljih bio je debitantski film mlade američke filmašice Laurel Parmet. Vodi nas ona u "The Starling Girl" u jednu takvu prilično zatvorenu fundamentalističku evangeličku zajednicu u ruralnom Kentuckyju.
Nesreću da se ondje rodila i da ondje živi ima 17-godišnja Jem Starling (Eliza Scanlen), djevojka u osjetljivim godinama koja otkriva sebe i život oko sebe i pokušava shvatiti što želi od života. Kao i gotovo svi ljudi njenih godina, tako i Jem osjeća žudnju i strast, želi osjetiti prvu ljubav, a istovremeno zbog svojih posve normalnih pobuda ona se osjeća kao grešnica, kao da čini i želi nešto što je zabranjeno. Ili još gore da je iskušava zli stari sotona. A taj sotona ubrzo će se materijalizirati u liku desetak godina starijeg sina šefa zajednice i glavnog propovjednika.
Oženjeni Owen (Lewis Pullman) se upravo vratio s misionarskog posla u Portoriku, a da situacija bude gora, Jemini roditelji su dali dozvolu Owenovom mlađem bratu Benu da joj se udvara i uvjereni su oni da će njih dvoje biti prekrasan par. No, i njeni roditelji, pogotovo otac imaju ozbiljne probleme i iznenadna smrt njegovog najboljeg prijatelja i kolege iz benda iz nazovimo to sekularnih dana, bacit će starog u tešku depresiju i ponovno vratiti alkoholu. Za to vrijeme, između Jem i Owena sve više će se razvijati privlačnost, a od početka je jasno da je to jedna od onih romansi koje i ne mogu najbolje završiti.
I možda sam ja previše ciničan kad su u pitanju takve zatucane, gotovo primitivne religijske zajednice jer mi je neshvatljivo da je takav način razmišljanja danas i dalje moguć, no snimila je Parmet vrlo dobru romantičnu dramu. Finu karakternu studiju o djevojci koja prvi puta u životu otkriva ljubav, ali i djevojci koja je frustrirana i sve bjesnija zbog tih glupih striktnih pravila koja im se nameću i po kojima bi trebala živjeti. I odlična je mlada Scanlen (Sharp Objects, Babyteeth) i shvaćamo kakva se u njenom liku vodi unutarnja borba između nametnutih joj vjerovanja kojima joj je mozak ispiran otkako se rodila i onoga što želi i stvarno osjeća.
Dakako da je dobro poznato kako obično u takvim zajednicama idiota ispranih mozgova prolaze žene koje se ne ponašaju onako kako su muškarci iz istih tih zajednica zamislili. Kad još tome dodamo Jeminu naivnost, ne samo zbog godina, već i zbog života gotovo u staklenom zvonu, tada nije teško pretpostaviti da će ona biti ta koja će morati preuzeti svu krivnju za učinjeno. No, sjajan je lik Jem jer shvaćamo da se ona s vremenom razvija, sazrijeva, polako počinje shvaćati kako svijet oko nje funkcionira tako da će do kraja ona doživjeti zanimljivu transformaciju, a film će se zaokružiti na kvalitetan, pametan način.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
