God's Creatures [2022]

God's Creatures
A24 / 2022
Režija: 
Saela Davis, Anna Rose Holmer
Scenario: 
Fodhla Cronin O'Reilly, Shane Crowley
Zemlja proizvodnje: 
Ireland
Jezik: 
engleski
8.0
8

Bila je ova mračna ruralna irska drama jedno od onih neočekivanih ugodnih iznenađenja. Dobrim dijelom i zahvaljujući sjajnoj izvedbi već pomalo zaboravljene engleske glumice Emily Watson koja samo da je utjelovila Bess u Von Trierovim "Breaking the Waves" već bi ostala upisana u povijesti. Watson je u debitantskom filmu montažerke Saele Davis i snimateljice Anne Rose Holmer Aileen, žena iz jednog od onih uspavanih ribarskih mjesta. Radi ona kao šefice smjene u lokalnom pogonu za obradu ribe i morskih plodova, a njenoj radnoj kolegici sin se nedavno utopio dok je ilegalno išao u ribolov.

Ilegalna ribičija zapravo je glavna preokupacija gotovo svih muškaraca u mjestu, a jedan od njih je i Francie koji je nasilan prema mladoj supruzi Sarah (Aisling Franciosi). Ona je pak prethodno bila u vezi s Aileeninim sinom Brianom (Paul Mescal iz Normal People) koji će se iznenada vratiti kući iz Australije. Što je Brian radio u Australiji, zašto je ondje otišao i zbog čega se vratio, veliki je misterij, a dok je majka presretna što joj se sin vratio kući, njeno oduševljenje ne dijeli ostatak obitelji. Njegov otac Con za Briana ne želi ni čuti, kao i njegova starija sestra Erin, a ovaj tajanstveni i šutljivi mladić odlučio se baviti obiteljskim poslom uzgoja oštriga / kamenica koji ga, čini se, prethodno i nije pretjerano zanimao.

I učinila bi majka sve za sina razmetnog pa će tako iz pogona u kojem radi ukrasti nekoliko paketa kamenica za Brianov početak posla, no vidjet ćemo ubrzo da je majka za svog sina spremna učiniti i puno više. Nakon što Sarah optuži Briana za silovanje, Aileen će mu pružiti alibi vjerujući da njen sin takvo nešto nikad ne bi napravio. No, kako će vrijeme prolaziti, Aileen kao da će shvaćati da Brian vjerojatno nikad nije bio vrijedni, pošteni, mirni i pristojni mladić kakvim ga je ona percepirala, već očito u njemu ima nešto sociopatskog, mračnog, zlog. Sjajno Mescal opet u nekako prigušenom izdanju glumi tog u početku šutljivog, tajanstvenog, samouvjerenog pa i na neki način šarmantnog mladića za kojeg nitko na prvu ne bi naslutio kakav je.

No, tako je to obično sa sličnim tipovima, izgled i ponašanje mogu zavarati pa će tako i Aileen shvatiti da je ona zapravo imala potpuno iskrivljenu predodžbu o sinu, da ga je idealizirala i branila što god bi on napravio. Film je to o osjećaju krivnje i sramu s kojim će se suočiti Aileen jednom kad shvati što joj se zapravo događa pred očima, a njene odluke i potezi utjecat će ovdje na više života i sudbina. Snimljena je ova mračna drama - karakterna studija u standardno tipičnom britanskom realističnom stilu. Tempo je tu dosta polagan, okruženje je sumorno kakvo i obično je u takvim zabačenim mjestima zimi, priča je dosta enigmatična i polako se razotkriva, a sve to vodi prema prilično potresnom klimaksu u završnici.

Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost

Preporuka

share

share