Coming 2 America [2020]

Coming 2 America
Eddie Murphy Productions, Misher Films, New Republic Pictures
Režija: 
Craig Brewer
Scenario: 
Eddie Murphy (based on characters created by), Barry W. Blaustein (story by)
Zemlja proizvodnje: 
USA
Jezik: 
English
5.0
5

Taman kada smo pomislili da je Edi Marfi u poznom delu svoje karijere krenuo se bavi ozbiljim projektima, kao što je bio omaž Rudi Rej Muru kroz film Dolemite Is My Name, ovaj čuveni afroamerički komičar pravi stranputicu s nepotrebnim nastavkom filma Coming to America, ’maštovito’ nazvanim Coming 2 America.

Kakva ’maštovitost’, takva i zabava – jeftina, providna, uobličena u jalovim pokušajima da se starije generacije podsete naivnog zapleta iz prvog dela, a novije napoje svojom dozom nepotrebnih gluposti, humora na nivou palanačko-zadrugarskih terevenki uz bljutavo pivo i sirove semenke, kao i dijaloga na nivou viskobudžetnih brazilskih sapunica.

Edi Marfi je za potrebe ove nepodobštine uistinu okupio all-star prijateljsku ekipu, kako bi unapred pripremljeni marifetluci za poigravanje vesele ekipe na kraju pesme kod publike izazavali bilo kakvu emociju, osim nagona za povraćanjem ili neodoljivim nagonom da se sebi oduzme život prvim oštrim predmetom koji vam dopadne pod ruku.

Ne pomažu ni likovi iz prvog dela kao Arsenio Hol, Džejms Erl Džouns, Džona Ejmos, ali ni pojačanja u vidu Vesli Snajpsa, Trejsi Morgan, Trevor Noa, kao ni iznenađujući i ničim izazvani performansi En Vogue i Salt N’Pepa... sve to nije ni na nivou petparačkih bljuvotina, a kamoli iole nešto što nudi tračak humora i zabave.

Međutim, možda su se vremena promenila i u teoriji nepravedno je oštro suditi glumcu, koji je svoju slavu stekao u dekadi osamdesetih, u Americi zapamćenoj po naramenicama, šljaštećoj i kičastoj garderobi, abnormalno onduliranim frizurama, te skupim filmskim projektima, kojima je bio isključivi cilj profit, pa se tako i sam Marfi u jednom trenutku savršeno uklopio i vinuo do statusa najplaćenije holivudske zvezde.

Nastavak odiseje princa iz afričke vukojebine, fiktivno je najviše smešten u faraonsku palatu kao simbol raskoši, dok odlasci u Kvins bivaju tu samo kako bi podsetili na neke prazne dijaloge i likove iz prvog dela, što sve u svemu dolazi kao posledica ideje da se ponovo pre svega misli o profitu, na brzinu, dok dokoni spavaju i u sigurnosti svoje jazbine ili postelje sanjaju snove o Holivudu, koji je oduvek uvek bio i ostao iluzija.