Buñuel en el laberinto de las tortugas
Sygnatia, The Glow, Submarine / 2018
Režija: 
Salvador Simó
Scenario: 
Eligio R. Montero (writer), Salvador Simó (writer), Fermín Solís (graphic novel)
Zemlja proizvodnje: 
Spain, Netherlands, Germany
Jezik: 
Spanish, French
8
8
Biografski animirani film o velikanu španjolskog i svjetskog filma, vjerojatno prvom filmskom nadrealistu Luisu Bunuelu izabran je za najbolji europski animirani film godine. Iako bi se o Bunuelu, njegovom životu i stvaralaštvu moglo snimiti cijelo more filmova, crtića i dokumentaraca, autor Salvador Simo, katalonski animator i illustrator koji je radio specijalne efekte i za brojne igrane filmove poput "Pirata s Kariba", "Knjige o džungli" ili "Princa od Perzije", usredotočio se na samo jedan fragment umjetnikovog života i snimanje njegovog trećeg filma. S prva dva filma, "Andaluzijskim psom" i "Zlatnom dobi", koje je snimio zajedno sa čuvenim slikarom Salvadorom Dalijem, Bunuel je na sebe navukao nevjerojatan gnjev konzervativne javnosti cijele Europe. Bila su oba ta filma snimljena u Francuskoj nevjerojatno provokativna za prijelaz 20-e u 30-e godine prošlog stoljeća, a situacija je otišla čak toliko daleko da ga je crkva proglasila heretikom.
 
S obzirom da je Dali već tada bio ugledni i uvaženi umjetnik, on je bez većih ožiljaka uspio prijeći preko svih tih kritika, no s Bunuelom je situacija bila bitno drukčija. Nitko više nije želio financirati snimanje njegovih filmova tako da se početkom tridesetih iz Pariza odlučio vratiti u Španjolsku. Situacija je u Španjolskoj već tada bila iznimno nemirna, sve je kuhalo da bi koju godinu poslije kulminiralo krvavim građanskim ratom, a negdje 1932. godine Bunuel je odlučio snimiti dokumentarac o izoliranoj seoskoj zajednici u najzaostalijim i najsiromašnijim planinskim područjima svoje zemlje, regijom Las Hurdes. U animiranom filmu "Bunuel in the Labyrinth of the Turtles" pratimo tako kako je ovaj nadrealist uopće došao do novca za snimanje i kako je okupio filmsku ekipu te se zaputio u mjesto toliko zaostalo da ljudi ondje još nisu ni znali što je kruh.
Suočen s tim antropološkim i etnografskim fenomenom, Bunuel se u društvu svojih suradnika bacio na snimanje dokumentarca koji se danas smatra i jednim od prvih primjera pseudodokumentarca. Naravno da to nije mogao biti klasični dokumentarac jer Bunuel je bio čovjek koji je gledao na svijet drukčijim očima, a uz ovaj animirani film dobivamo izvrstan uvid tko je bio taj ekscentrični čudak i neshvaćeni freak. Paralelno sa snimanjem dokumentarca kroz flashbackove se vraćamo u Bunuelovo djetinjstvo i saznajemo što ga je to oblikovalo i kako je to s takvom lakoćom "pržio" tuđi novac. Iako je bio svjestan da snimajući film kakav želi dobrim dijelom iskrivljava stvarnost, posve je jasno kako je to bio autor s jasnom vizijom, a jedno od glavnih pitanja koje se ovdje postavlja može li eksploatacija tuđe patnje i nesreće ujedno biti umjetnost?
 
Za razliku od većine američkih animiranih filmova koji su puka zabava za djecu, ovo je jedan od onih umjetničkih animiranih filmova, zapravo topla i humanistička priča o odrastanju i sazrijevanju jednog velikog i važnog umjetnika. Baš kao što je Bunuel bio izvanredni nadrealist koji je u svojim filmovima često na nevjerojatan način povezivao stvarni svijet i svijet njegove mašte, tako je i Simo ovdje u nadrealističkom stilu sjajno uspio izbrisati granice između njegovih snova i realnosti. Nadrealizam je za Bunuela bio izvrstan način da u svojim djelima provuče subverzivnu društvenu kritiku koju će netko prepoznati, a netko drugi neće. Jasno da se i po crtačkoj tehnici ovaj film razlikuje od američkih animiranaca u kojima se sva pažnja posvećuje perfekciji, a kako bi dodatno osnažio efekt, Simo je povremeno ubacio i isječke iz stvarnog Bunuelovog dokumentarnog filma. 
 
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost

Preporuka

share