Diego Maradona
Film4, Lorton Entertainment, On The Corner Films / 2019
Režija: 
Asif Kapadia
Zemlja proizvodnje: 
U.K.
Jezik: 
English, Spanish
9
9
U ljudskoj je prirodi stvaranje zvijezda i idola. Uzdizanje i slavljenje onih pojedinaca koji su u životima uspjeli postići nevjerojatne uspjehe. Ukoliko je taj budući idol krenuo od što skromnijih korijena i svojim nevjerojatnim sposobnostima na ovom ili onom planu se uspio izdići iznad prosjeka tim bolje jer priča je još upotpunjenija i zaokruženija. No, jedino što mi homo sapiensi valjda volimo više od stvaranja zvijezda i idola je brisanje poda s istim tim zvijezdama i idolima čim nam se pruži prilika za to. Nema ljepšeg kad netko uspješan zastrani i kada dođemo u priliku zgaziti istu tu osobu koju smo do jučer uzdizali na pijedestal i veličali kao božanstvo. Takvih primjera ima bezbroj, a vjerojatno nikada nitko nije bio toliko obožavan, a potom omražen toliko da su se svi natjecali tko će ga više mrziti kao jedan od najboljih nogometaša svih vremena Diego Armando Maradona.
 
Likom i djelom "Malog zelenog" (kako ga je sjajno prozvao legendarni zagrebački sportski novinar Zvonimir Magdić Amigo) pozabavio se Asif Kapadia, čovjek koji je i ranije potvrdio da je danas možda i nenadmašan u stvaranju biografskih dokumentaraca. Nakon što je snimio nekoliko najblaže rečeno prosječnih igranih filmova, ovaj Britanac podrijetlom iz Indije, uspio je pronaći svoju filmsku nišu te je ranije snimio biografske dokumentarce o Ayrtonu Senni i o Amy Winehouse za koji je nagrađen i Oscarom. U oba prethodna filma bavio se Kapadia životom slavnih ljudi, automobilističkog asa i poznate pjevačice, koji su tragično preminuli, a sada se prvi puta odlučio pozabaviti tragičnom sudbinom čovjeka kojeg mnogi smatraju najboljim nogometašem svih vremena uz Brazilca Pelea. I koji je još uvijek živ, a koliko je zdrav o tome bi se dalo diskutirati.
Jednako kao što je bio čudesan na terenu, Diego je puno, puno štofa za sjajan film ponudio i svojim ponašanjem izvan terena, a po tome ga, nažalost, mnogi i danas pamte više nego po nogoloptačkim umijećima. Iako su se Maradonom na filmu i ranije bavili mnogi (odmah mi na pamet pada prilično bezvezan film Emira Kusturice iz kojeg mi je u sjećanju ostao tek Manu Chao i njegova "La vida tombola"), morali smo očito čekati da Kapadia pažnju posveti ovom posrnulom nogometnom genijalcu. U ovom filmu, uz naravno uvod i završnu katarzu, prvenstveno pratimo razdoblje od 1984. do 1991. godine koje je Maradona proveo u Napulju. Naravno da ćemo upoznati njegove skromne korijene, slam Buenos Airesa Villa Fiorito, naselje u odnosu na koje ono iz Kusturicinog "Doma za vješanje" izgleda kao Ibiza, kao i da je već sa 15 godina zahvaljujući svojim nogometnim vještinama počeo uzdržavati oca, majku i četiri sestre, no prava priča kreće njegovim potpisom za Napoli.
 
Nema smisla sada puno prepričavati Maradonin životopis i sve ono što je postigao u Napulju, gdje i danas uživa status božanstva, no fino je Kapadia uspio približiti njegovu sudbinu tragičnog junaka. Čovjeka kojeg je nakon potpisa ugovora i transfera iz Barcelone na aerodromu dočekalo 85 tisuća ljudi, ali i čovjeka koji je sedam godina poslije kući otišao potpuno sam. Čovjeka koji je Napulj ne samo odveo na nogometnu kartu Italije, već je vjerojatno najgorem i najzapuštenijem gradu u Italiji početkom osamdesetih vratio pobjednički duh. Pomalo me živcira kad čujem mudrolije da Maradona ne bi uspio u današnjem nogometu, no dao bih se kladiti da bi Diego puno prije uspio danas, nego što bi Messi ili Ronaldo uspjeli osamdesetih kada su stoperi išli kao kosilice u kost, a najbolji igrači bili su potpuno nezaštićeni. Ustvari, baš me zanima što bi se dogodilo da su isti ti Messi ili Ronaldo umjesto u Barceloni i Realu završili u klubovima poput Napolija sredinom osamdesetih čija je realnost bila borba za ostanak u ligi, koliko bi Messi trofeja osvojio recimo s današnjim Torinom ili Bolognom, a Ronaldo s Betisom ili Getafeom.
 
No, da se ne zamaramo puno mentalnom alkemijom i razbijamo glavu pitanjima što bi bilo kad bi bilo, sjajno je Kapadia prikazao kako je izgledao ne samo Maradonin život u Napulju, njegovu povezanost s mafijašima u čijem društvu se i navukao na kokain, već i kako je isti taj Napulj izgledao u to doba. Grad i klub koji je bio nacionalna sprdnja i čijim navijačima su tifozi sa sjevera, iz Milana i Torina na utakmicama urlali da smrde, da se operu, da su ljudi iz kanalizacije, iz Afrike Italije, uz Maradonu su postali prvaci i najbolji. Nije trebalo proći puno da Maradona postane pravi zarobljenik Napulja, ali i ovisnosti u koju je utonuo jer se nije mogao nositi sa slavom i s tolikim obožavanjem. Niti jedan sportaš prije, a vjerojatno neće niti jedan poslije, nije bio obožavan kao Maradona u Napulju, a zbog toga je još teži i još glasniji bio njegov pad te njegovo nogometno i životno posrnuće.
 
Ovaj je dokumentarac tim vrjedniji jer ovdje imamo i mnoge do sada neobjavljene snimke iz njegovog privatnog života, do kojih je Kapadia došao tijekom produkcije. Još od 1981. godine Maradonin tadašnji agent počeo je dokumentirati njegov život te su tijekom osamdesetih dva argentinska snimatelja snimila stotine sati materijala koji nikada do sada nisu objavljeni. Uz to, brdo arhivskog materijala pronađeno je i u domu Maradonine bivše žene u Buenos Airesu, a sati i sati filmske vrpce ondje su netaknuti ležali tridesetak godina. Sastoji se ovaj film isključivo od tih arhivskih snimki, kao i snimki utakmica, a s Maradoninim životom upoznajemo se i kroz razgovore u offu s brojnim svjedocima vremena, ali i s njim samim. Premijerno je "Diego Maradona" prikazan izvan konkurencije na festivalu u Cannesu ove godine, a iako bi se za ovaj film moglo reći da je školski primjer biografskog ili sportskog dokumentarca, uspio je Kapadia na savršen način prikazati sudbinu ovog tragičnog junaka, čovjeka kojeg je cijeli svijet uzdizao u nebesa da bi se potom praktički svi natjecali koliko će ga mrziti.
 
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.