Kazuo Išiguro – Zakopani Džin / Svojevrsna bajka za odrasle

Zakopani Džin
Kazuo Išiguro
Dereta
8.0
8

Odrasli više ne čitaju bajke. Ili kada to činimo (jer mi smo ti odrasli), uglavnom uzmemo neku dečiju knjigu pa pročitamo našu omiljenu bajku koju znamo već napamet. E postoji jedna knjiga koja je za apsolutno sve ljubitelje bajki. Ne fantazije kao takve, jer romana iz ovog žanra imamo na pretek – nego baš knjiga koja je zapravo jedna bajka za odrasle. U pitanju je roman Zakopani džin jednog od najvećih pisaca današnjice, i nobelovca, Kazua Išigura.

Kazuo Išiguro je britanski pisac japanskog porekla (iako je rodjen u Nagasakiju, vodi se kao Britanac), a pre par godina dobio je nobelovu nagradu za književnost. Najpoznatija dela su mu Ostaci dana i Ne daj mi nikada da odem – za Ostatke dana dobio je Bukerovu nagradu za najboljii roman 1989. godine, a po njemu je snimljen i film sa Entoni Hopkinsom i Emom Tompson u glavnim ulogama. Ne daj mi nikada da odem je moja omiljena knjiga svih vremena, a i ona je prenešena na filmsko platno pre nekoliko godina sa Keri Maligan, Kirom Najtli i Endru Garfildom u glavnim ulogama. Ukoliko započinjete Kazua Išigura, savetujem Vam da krenete od romana Ostaci dana, a zatim pređete na Ne daj mi nikada da odem ili neku drugu, a Zakopanog džina ostavite za malo kasnije, a evo i zašto.

Jedna od glavnih tema u Išigurovim romanima je vreme i prolaznost vremena, i ukoliko budete čitali neke njegove romane shvatićete o cemu pricam. Ovo je najočiglednije u romanu Ostaci dana, gde je ta prolaznost vremena oslikana čak i u naslovu romana. U Ne daj mi nikada da odem je, recimo, spojio tematiku vremena sa distopijom i samim tim napravio nešto sto je prilično futurističko i smestio u prošlost, sto je pre svega zaista genijalno.

Zakopani džin je njegov poslednji roman koji je izdat 2015. godine. Kako je Išiguro takođe poznat po tome što meša žanrove i eksperimentiše saa njima  (imamo običnu dramu, distopijsku dramu, krimi triler roman When we were orphans) tako imamo i Zakopanog džina koji je potpuno drugačiji od svih. Kazuo se posebno ističe  jer može svaki žanr da napiše perfektno, i takav je i slučaj i sa ovim romanim.

Zakopani džin je fantastika, odnosno magijski realizam, koji je smesten u Britaniji za vreme legende o Kralju Arturu i vitezovima okruglog stola. Nakon smrti kralja Artura, Saksonci i Britanci žive u slozi, što do tada nije bio slučaj. Junaci ove priče su Beatris i Aksl ,dvoje staraca koji žive u jednom malom selu u Britaniji. Cela Britanija je prekrivena maglom koja čini ljude da zaboravljaju najosnovnije stvari. U jednom trenutku će se Beatris i Aksl setiti da je njihov sin otišao u susedno selo, i krenuće na put da ga pronađu. Ceo roman je njihov put ka selu u kome je njihov sin a usput se susreću sa brdo različitih likova koji će doprineti priči na jedan ili drugi način. Tu je između ostalih i Ser Gavejn, jedan od vitezova okruglog stol. Ser Gavejn je izuzetno bitna figura ovog perioda, jer ne samo da je vitez iz legende, nego je vitez o kome je u to vreme najveći broj književnih dela napisano.

Roman je napisan neverovatno atmosferično, i to je ono u čemu je Išiguro sjajan. Svaka stranica dočarava taj ambijent prastare Britanije, sa tmurnim danima i maglom svuda okolo, ali opet predivnom prirodom oko likova. I sam jezik pripada ovom vremenu – Kazuo piše vrlo formalno, odnosno onako kako se u to vreme razgovaralo sa nekim. To je ta doza formalnosti koju on koristi. Njegovi likovi su izuzetno spori i tromi zbog godina, i takva je njegova naracija. Nemojte očekivati neku knjigu u kojoj se radnja brzo dešava – Kazuo polako priča priču kako bi se tačno uklopila sa našim junacima.

Ceo roman obiluje simbolima i motivima. Pa i sama magla koja ih tera da zaboravljaju jeste simbol generalne amnezije ljudi, jer se čini da previše brzo zaboravljamo stvari. Svaki fantasticni lik, svaka osoba u ovom romanu je simbol za nešto, i to je ono što čini ovaj roman jednom svojstvenom misterijom – moramo sami otkriti šta je to što je Išiguro želeo da kaže.

Ovo je definitivno jedna potpuno drugačija Išigurova knjiga, i, iako je fantastika, i žanr koji možda ne čitate, on stvarno piše maestralno i definitivno je roman koji vredi pročitati. Možda ne toliko zbog priče koliko zbog onoga što ta priča govori o nama kao ljudima i nama kao čovečanstvu. Na kraju krajeva, zašto i ne zbog priče? Ovo je baš jedna kvalitetna bajka za odrasle u koju ću se rado opet nekad upustiti.

Prikaz je originalno objavljen na sajtu Bukmarkić.

Preporuka