Napszállta a.k.a. Sunset
Laokoon Filmgroup, Playtime, Hungarian National Film Fund / 2018
Režija: 
László Nemes
Scenario: 
László Nemes, Clara Royer (co-writer), Matthieu Taponier (co-writer)
Zemlja proizvodnje: 
Hungary
Jezik: 
Hungarian, German
8
8

Već sa svojim debitantskim filmom "Saulov sin", mađarski filmaš Laszlo Nemes osvojio je Zlatnu palmu u Cannesu, Zlatni globus i Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, tako da se s nestrpljenjem čekalo što će čovjek snimiti sljedeće. Za razliku od nacističkog koncentracijskog logora u kojem se zbivala radnja njegovog prethodnog filma, Nemes nas sada vodi u Budimpeštu i to godinu dana uoči početka Prvog svjetskog rata. Budimpešta i kompletna Mađarska tada su bili integralnim dijelom velikog, kozmpolitskog carstva, odnosno Austro-ugarske imperije, koja će samo nekoliko godina kasnije nestati i raspasti se u više manjih državica. Današnji glavni grad Mađarske i u vrijeme radnje ovog filma bio je velik i važan europski grad, prava moderna metropola, a ondje se 1913. godine vraća djevojka Irisz Leiter (Juli Jakub, koja je za ovu ulogu izabrana u konkurenciji čak tisuću mađarskih glumica).

Uskoro saznajemo da je Irisz već kao 12-godišnja djevojčica poslana u Trst kako bi izučavala zanat i postala klobučarka, pošto su njeni roditelji nekad imali najpoznatiju trgovinu ženskih šešira u cijeloj Mađarskoj. No, još dok je bila dijete, njena obitelj je stradala u požaru te je ona jedina preživjela, a trgovinu je u međuvremenu preuzeo prilično ljigavi biznismen Oszkar Brill (odlični rumunjski glumac Vlad Ivanov, kojeg se sjećamo još kao ginekologa u kultnom "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dva dana, a i poslije je ostvario još niz odličnih uloga), kojeg će Irisz zamoliti da je ondje zaposli. Brill odbije njezinu molbu, a situacija postaje sve čudnija jer joj svi koji čuju njeno prezime preporučuju da ode iz Budimpešte i da to nije mjesto za nju. Ona ipak odbija napustiti grad, a uskoro će saznati da ima i brata, Kalmana, ozloglašenog tipa čije ime svi izgovaraju sa strahom i za kojeg govore da je vođa opasne bande, razbojnik i ubojica.

Usprkos opasnosti Irisz će pokušati ući u trag svom bratu, pokušati saznati ne samo tko je on, već i tko je zapravo ona, a ta će je misija preko mračnih ulica i slamova Budimpešte odvesti natrag do trgovine šeširima, za koju će početi sumnjati da je samo paravan za neke puno mračnije poslove. Događat će se sve to uoči posjeta austro-ugarskog prijestolonasljednika i njegove supruge Budimpešti i trgovini šeširima. Stilski je "Sumrak" iznimno sličan prethodnom Nemesovom filmu te i ovdje praktički cijelo vrijeme kamera prati Irisz po ulicama Budimpešte, baš kao što je pratila Saula u koncentracijskom logoru. Lice joj je više - manje stalno u prvom planu, kompletan ugođaj konstantno je nekako nelagodan, tmuran i mučan, a dobiva se dojam kao da je i gledatelj cijelo vrijeme tamo negdje, u blještavim širokim bulevarima koji će se vrlo brzo pretvoriti u mračne, opasne i prljave slamove.

Za razliku od prethodnog filma, s kojim je debitirao u Cannesu, Nemes je svoj posljednji puta odlučio predstaviti u Veneciji. Nije sa "Sumrakom" ni približno uspio ponoviti uspjeh "Saulovog sina" i kritika ga je dočekala dosta hladno, no na mene je ostavio i više nego dobar dojam, iako sam siguran da ovo neće biti film po svačijem guštu. Cijela je ova misteriozna drama prepuna simbolike, pomalo zatvorena, ezoterična, ugođaj je stalno nekako nelagodan, a baš kao i Irisz, gledatelj stalno pokušava dokučiti što se događa i misterija se polako raščišava, kockice se malo pomalo slažu, iako definitivno ostaje puno toga za promišljanje i nakon samog završetka filma. Imao je ovaj film i izniman budžet za ovakvu europsku art produkciju, a to se u svakom kadru i vidi. Budimpešta otprije stotinjak godina prikazana je senzacionalno, a okupio je Nemes vrhunsku glumačku ekipu iz cijele srednje Europe.

Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.

Preporuka

share
share