Kler [2018]
Prije nekoliko godina tragični događaji spojili su sudbine trojice katoličkih svećenika iz Poljske, koji su pukim čudom uspjeli spasiti živote u požaru koji je progutao crkvu u kojoj su služili. Sada kako bi obilježili taj "drugi rođendan" istog datuma se nalaze i slave što su preživjeli, a to se slavlje potpuno otima kontroli. Od alkohola svi oni padaju s nogu, a baš se poklopi da jednog od njih upravo u trenutku alkoholnog klimaksa pozove netko od pastve da mu je majka na umoru. Baš je sad našla umrijeti, misli si župnik, sjedne u automobil i kreće na zadatak, a kad se vraća pred svoj župni dvor, zatekne policiju kako pokušava odgovoriti drugu dvojicu pijanih svećenika da sjednu u auto. Vadi župnik mobitel, jedan poziv mijenja sve i problema više nema.
Njihove se priče tada razilaze i nastavljamo pratiti sudbinu svakog od njih pojedinačno, no neće proći puno kad će se njihovi životi opet povezati. I zapravo, vidjet ćemo vrlo brzo, svi su oni strašno različiti. Lisowski (Jacek Braciak) je tajnik u krakovskoj nadbiskupiji s velikim ambicijama i snovima da će jednom završiti u Vatikanu. No, tim planovima se prepriječio nadbiskup Mordowicz (Janusz Gajos), nadmeni klerik koji naveliko iskorištava danu mu moć i koji koristi svoj politički utjecaj. Lisowski mu se tako zamjerio jer je i on jedan od onih tipova koji ucjenama, iznudama i manipulacijama obično dolazi do onoga što želi, a problem je nastao što su obojica s mafijašima namjestili natječaj za izgradnju najvećeg svetišta u Poljskoj. Trybus (Robert Wieckiewicz) je seoski župnik koji je kronični alkoholičar, a uz to je u vezi s mještankom (europska glumica godine Joanna Kulig iz "Hladnog rata"), koja je upravo ostala trudna sa svojim omiljenim župnikom. Treći od njih, Kukula (Arkadiusz Jakubik) sve je nezadovoljniji na svom župničkom mjestu, a situacija će se dodatno zakomplicirati kad ga se optuži za pedofiliju.
Lako je pretpostaviti zašto je izazvao ovaj film velike kontroverze u Poljskoj, zemlji koja posljednjih godina proživljava svojevrsnu konzervativnu kontrarevoluciju i u kojoj katolička crkva očito ima još veći utjecaj i moć nego što to ima u nas. No, kako to već obično biva, što su kritike i javne osude filma od strane crkve i države bile glasnije, film je sve bolje prolazio u kinima. Tako je "Kler" samo u prva tri dana prikazivanja pogledalo gotovo milijun Poljaka. Usporedbe radi, "Pedeset nijansi sive", u istom je razdoblju pogledalo stotinu tisuća ljudi manje. Naravno da je odmah nakon premijere dio članova stranke na vlasti u Poljskoj zatražilo zabranu prikazivanja filma, koji je nazivan i teškom antisvećeničkom i antikatoličkom propagandom, a tipovi koji ga nisu ni gledali (to mi je nekako poznato i na našim prostorima) ocijenjivali su ga da je snimljen na način koji su nacisti snimali filmove o Židovima. Također, zbog ovog filma po prvi puta na festivalu u Gdanjsku nije dodijeljena nagrada publike, koja je "Kler" nagradila s najdužim aplauzom u povijesti festivala.
I činjenica je da je redatelj i scenarist ovog filma Wojciech Smarzowski (koji je nakon prethodnog filma "Wolyn" o zločinima Ukrajinaca nad Poljacima za vrijeme II svjetskog rata imao status nacionalnog heroja, sada je vrlo brzo postao veleizdajnik i mrzitelj svega što je poljsko, no valjda to tako ide u mladim demokracijama) katoličku crkvu u svojoj zemlji prikazao kao pravu kriminalnu organizaciju u odnosu na koju se i Cosa nostra može sakriti u mišju rupu. Sve je tu puno svećenika koji trguju utjecajem, zovu na red političare i prijete im da ako neće raditi kako oni žele, oni neće s oltara ljudima govoriti da glasuju za njih, mutnih poslova, pranja novca, pedofilije, zataškavanja, ucjena, prijetnji i sličnih gadosti kojima je jedini cilj očuvanje moći i položaja.
No, isto tako je činjenica kako je "Kler" fikcionalna priča, koja je dežurne dušebrižnike toliko razljutila baš zato što jako fino kopira i preslikava stvarnost. Ipak, ovaj je film prvenstveno osobna drama o trojici potpuno različitih ljudi, kompleksnim ličnostima, koji se sa svojim problemima i iskušenjima bore na različite načine i koji (u dva od tri slučaja) zapravo nisu ni crni ni bijeli. Ti su ljudi prikazani kao obični ljudi od krvi i mesa, koji možda u uvodnim minutama djeluju kao prave karikature, no kako vrijeme prolazi vidimo da je od svih njih Smarzowski doista stvorio kompleksne likove koji se razvijaju. Ti tipovi za koje smo u početku možda i mislili da su nešto najgore što je voda izbacila, uskoro će više postati individue koje su na milosti i nemilosti sustava kojem će prva reakcija kad se neki problem i nezgodna situacija pojave, idemo to zataškati. A ne, recimo, idemo to rješavati te vidimo da je riječ o cikličkom sustavu u kojem se ništa ne mijenja godinama.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
