The Lemonheads - Varshons 2 [2019]

The Lemonheads
Varshons 2
Fire Records / 2019
7.2
7

Poslednjih par godina imali smo nekoliko bendova, koji su se nakon duge pauze, čak i od pola veka, vratili na scenu odličnim albumima. Postoje i bendovi koji sve ovo vreme rade i postoje. Neki od njih rade ozbiljno i izbacuju barem pristojna izdanja sa vremena na vreme, ima i onih za koje bez problema možemo reći da bi bilo bolje da su otišli u istoriju pre mnogo godina.

A ima i onih koji više obitavaju na sceni poput izbledelih duhova, koji su svoji delovanjem uspeli da svoju dobru reputaciju, pošteno zasluženu, svojim delima i postupcima potpuno srozaju i svoje postojanje i eventualna dela dovedu do beznačajnosti. Jedan od bendova koji, bar meni, već godinama spada u ovu poslednju kategoriju su The Lemonheads.

The Lemonheads je već veoma dugo nemoguće posmatrati kao bend, već kao muzički alter ego Evana Dandoa.  Zvanično The Lemonheads su od svog osnivanja 1986.godine imali pauzu u radu i postojanju nekih osam godina od 1997.godine pa do 2005.godine. U tom periodu Evan Dando je objavio jedan solo album kao i saradju sa raznim muzičarima.

Prvi period u karijeri ovog benda obeležen je nekim zaista antologijskim albumima alternativne muzike poput  „It's a Shame About Ray“,  „Come and Feel the Lemonheads“ i „Car Button Cloth“. Sami ovi albumi ovom bendu su kupili mesto u muzičkoj istoriji.

Nakon povratka 2006.godine usledio je povratnički album „The Lemonheads“ na kome su sa Dandom sarađivali Bill Stevenson (Descendants, Black Flag) i Karl Alvarez(Descendants).  Zatim tri godine kasnije usledio je album obrada “Varshons” naravno sa novom postavom, koja je sa The Lemonheads ostala samo dve godine, i od tada je bend spao samo na jedno ime.

Da budem iskren, ja se i ne sećam nešto ova dva albuma, a siguran sam da sam oba preslušao i to više puta. To naravno ne mora ništa da govori o njihovom kvalitetu, moguće je da se jednostavno nije pogodio trenutak. Meni lično, na poljuljani muzički integritet ovog benda, mnogo više od kvaliteta njihova posledna dva albuma,  uticali su nastupi i načini na koje se Evan Dando grebao o staru slavu.

Deset godina nakon “Varshons”, Evan Dando, i The Lemonheads se vraćaju novim albumom obrada “Varshons 2” od koga nisam očekivao ama baš ništa, ali više zbog poštovanja prema njihovim delima iz 90ih i nekom osećanju nostalgije pružio sam priliku ovom albumu, i prijatno se iznenadio.

Album otvara “Can't Forget” benda Yo La Tengo.  Kada imate dobru pesmu kao što je ova možete je uništiti jedino ako ste potpuni diletant, a Evan Dando to svakako nije. Uradio je i više od toga, svakoj od ovih pesama uspeo je da doda svoj pečat, što naravno stilom pevanja, ali dosta i kroz gitarske aranžmane i produkciju uopšte. Dominantni zvuk albuma obojen je onim prepoznatljivim alternative/colegde rock zvukom koji je karakterisao The Lemonheads u njihovim najboljim danima.

Da ne znate ko je pravi autor pesama “Settled Down Like Rain” (The Jawhakes), “Things” (Paul Westerberg), “Abandoned” (Lucinda Williams) ili TAQN” (The Eyes) mogu potpuno zvučati kao autentične The Lemonheads pesme.

“Speed Of The Sound Of Loneliness” (John Prine) nosi country pitzvuk kao i original.  “Unfamiliar” donosi reggae vajb i u originalu delo je austalijskog benda The GiveGoods, sa kojima je Dando sarađivao na albumu na kome je i ova pesma.

Sve ono što smo pomenuli o ostavljanju ličnog pečata možda je najbolje primetno u pesmi “Straight to You”, velikom hitu Nick Cave and the Bad Seeds. Dando je ovoj pesmi dao poptuno drugačiju atmosferu od originalne, njegov glas je topliji i svetliji od Caveovog kao i gitarski aranžmani i zvuk gitare uopšte, sa veoma lepim momentima pedal steel gitare u pozadini.

Možda je u pitanju osećaj nostalgije koje nosi Dandov glas i uopšte zvuk The Lemonheads, a možda i to što, koliko god pokušavao da svarim sve ove nove muzičke pojave, koje poslednjih par godina razni muzički mediji pokušavaju da serviraju to nikako ne uspevam, pa mi “Varshons 2” zvuči kao jedno veoma prijatno izdanje.

Prijatno je nešto što bih sada prihvatio kod velikog broja meni nekada omiljenih bendova, a da li je Dando sposoban za više od toga videćemo ako se ikada osmeli da stvori neku novu autorsku muziku.