Prey [2022]
SF trilerom Johna McTiernana iz 1987. godine otkriva da se to dogodilo dosta ranije. Iako nisam fan tih holivudskih franšiza, prequela, sequela, remakeova, rebootova i sličnih naziva koji služe za više ili manje uspješne pokušaje žmikanja i recikliranja nekih filmskih uspješnica, "Prey" Dana Trachtenberga (10 Cloverfield Lane) se pokazao kao i više nego ugodno iznenađenje. Bio je to jedan od najboljih akcijskih filmova koji mi je u zadnje vrijeme dopao očiju, no najviše me oduševilo što su Trachtenberg i koscenarist Patrick Aison konceptualno slijedili original otprije 35 godina dok su istovremeno cijelu priču prilagodili duhu vremena.
Svima nama koji smo odrastali osamdesetih i devedesetih (bar muškima) "Predator" je zasigurno bio jedan od najdražih filmova i akcić koji i iz današnje perspektive sjajno ocrtava duh tog macho vremena. Skupina nabildanih sirovina naoružanih do zuba i predvođena Arnoldom Schwarzeneggerom zaputila se tada u džunglu na tajnu misiju za CIA-u, no ondje ih je dočekalo iznenađenje. Osim latinoameričkih gerilaca potpomognutim sovjetskim agentima, suočili su se oni tamo s ultimativnim grabežljivcem koji je na Zemlju stigao negdje iz svemira. I baš kao što su sve te Arniejeve sirovine plaćenici jer jednostavno vole ubijati ekipu za koju misle da su Bad Guys, tako i Predator, uživa loviti i ubijati sve ono što mu se nađe na putu i u tome je jebeno dobar.
No, umjesto nabildanih sirovina koje bacaju neukusne šovinističke i seksističke fore, Trachtenberg i Ailson priču su smjestili nekih 250 godina ranije u prošlost. Negdje na područje središnjeg dijela današnjeg SAD-a koje i dalje većinom nastanjuju indijanci, no bijeli doseljenici već odavno su se pojavili i istrebljuju starosjedioce koje su ondje zatekli. Tako je taj bijelac koji se iz perspektive indijanaca niotkuda pojavio i uništio sve što su znali ultimativna vrsta grabežljivca ili predatora, no za pleme Komanča pojavit će se ubrzo još ozbiljniji problem. Kao i u originalnom filmu, u uvodnoj sceni vidimo svemirsku letjelicu kako se spušta na Zemlju i pošto znamo što se događalo 1987. svjesni smo da je u njoj Predator.
To naravno ne zna Naru (Amber Mindhunter), djevojka iz plemena Komanči koja je naučena iscjeliteljica, no sanja ona da će postati sjajan lovac kao i njen stariji brat Taabe. Dok Naru u društvu svog vjernog psa Sarija pokušava uhvatiti jelena, vidjet će kako s neba pada nešto za što će pomisliti da je velika vatrena ptica. Vjerovat će da je to znak kako je spremna da se dokaže kao sposoban lovac, a Taabe će je nevoljko povesti u lov na pumu koja je napala jednog od njegovih lovaca. No, puma će se pokazati kao najmanji problem za cijelo pleme i za sve ostale koji obitavaju u tamošnjim šumama jer nitko na vrijeme, osim naravno, Naru, neće shvatiti o čemu se tu radi i da zapravo imaju posla sa savršenim grabežljivcem koji ima sposobnost prilagodbe okolini.
I premda je nemoguće ponoviti onaj osjećaj iz originalnog filma dok nam još nije jasno što se događa i tko je zapravo taj stroj za ubijanje koji masakrira nabildanu bagru profesionalnih ubojica, Trachtenberg je snimio prequel priču iznad svih očekivanja. I dok gledatelj dobro zna tko je i što je Predator i da se nikome dobro ne piše, Naru pa i ostali polako uviđaju s kim to imaju posla.
No, kao što je Arnie mudro rezonirao u originalu da ako nešto krvari, možemo ga ubiti, do istog zaključka doći će Naru i definitivno je "Prey" najbolji film o Predatoru iz cijele franšize nakon originala. Sjajno je opet iskorištena priroda i ta nepregledna i još uvijek netaknuta američka prostranstva u kojima se Komanči savršeno snalaze i to im je snažan adut u borbi protiv zla koje se od nekuda pojavilo i prijeti uništiti njih i njihov način života.
