Dual [2022]
Mladi američki flmaš Riley Stearns prije nekoliko godina predstavio se s "The Art of Self-Defence", neobičnim crnohumornim trilerom, a sljedeći film još mu je neobičniji, bizarniji. Imam dojam kao da su na njega utjecali autori poput Finca Akija Kaurismäkija, još više Grka Jorgosa Lanthimosa pa tako i "Dual" odiše bizarnim, deadpanovskim crnim humorom odnosno likovi se tu ponašaju krajnje normalno i prirodno dok pričaju i rade nešto posve nenormalno i neprirodno. Tematski me pak "Dual", barem u početku, podsjetio na još jedan recentni film, sf dramu "Swan Song" Benjamina Clearyja s Mahershalom Alijem koji se odlučio klonirati kad je shvatio da je terminalno bolestan.
Na istu opciju će se odlučiti i glavna junakinja ovog filma, crvenokosa čudakinja Sarah (Karen Gillan), depresivna alkoholičarka koja je u prilično neperspektivnoj vezi s tipom koji je stalno odsutan. Radnja je tu smještena u blisku budućnost kad je kloniranje, bit će, postalo nešto najnormalnije, a doživjet će ova žena od tridesetak godina potpuni šok kad joj liječnica kaže da je terminalno bolesna. Boluje ona od neke misteriozne bolesti i liječnica joj daje tek dva posto šanse za preživljavanje i nudi joj proceduru kloniranja te će njen klon uskoro zauzeti njeno mjesto. I pristat će Sarah na tu opciju, uskoro će se pojaviti njen klon koji će se nazivati Sarina dvojnica i u početku će njih dvije živjeti zajedno kako bi klon pobliže upoznao život i navike svog originala.
No, prvi problemi za Sarah će nastati kad je njena dvojnica počne potpuno izguravati iz njenog života još dok je živa. Preuzet će ona i njenog dečka, zbližit će se s njenom mamom s kojom je Sarah u lošim odnosima, a situacija će se posve zakomplicirati kad liječnica kaže Sari da je došlo do pogreške i da je zdrava. Sada su tu dvije Sare i niti jedna se ne misli povući, no srećom pa i za takve situacije postoji rješenje - duel na smrt između originala i klona koji će odlučiti tko će nastaviti sa životom. Od početka do kraja ova bizarna crnohumorna SF satira djeluje potpuno apsuridistički, bizarno. Sarah je nevjerojatno čudna osoba te se i prije dijagnoze ponaša nekako hladno, distancirano, potpuno nezainteresirano, a situacija će se samo pogoršavati.
Djeluje ovaj svijet bliske budućnosti potpuno dehumanizirano, bolesno, neljudski, a kao što smo već rekli, premda sama ideja o kloniranju i nije pretjerano originalno, priča je zanimljiva i intrigantna iako stoji da prema kraju pomalo pada. Ovaj film se ističe po tome što uglavnom djeluje potpuno neljudski, lišeno emocija, hladno, distancirano, čak i prilično jezivo kao što je uopće sama pomisao da bi negdje na svijetu mogao postojati doplgenger, dvojnik koji je fizički možda i potpuno identičan kao ti, no karakterno i ne. Jer dok je Sarah očito jedna od onih osoba ne baš obdarenih socijalnim vještinama, njena dvojnica tu se puno bolje snalazi pa možda zato i ne čudi što će tako lako i brzo preuzeti njen život. Iako ideja o doplgengerima i nije tako nova (sjetimo se samo Dostojevskog i njegovog Dvojnika), spoznaja da je nešto poput kloniranja danas moguće, čini "Dual" još jezivijim i tjera na razmišljanje.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
