David Crosby: Remember My Name [2019]
David Crosby, Stephen Barncard, Jackson Browne
Bio je ovo još jedan dokaz da se s biografskim glazbenim dokumentarcima teško može promašiti. Posebno kad je njegov protagonist tako živopisan tip poput legendarnog glazbenika Davida Crosbyja, koji nam sam iznosi svoju životnu priču i vodi nas na mjesta koja su obilježila njegov život i karijeru. I djeluje Crosby, koji je imao 76 godina u trenutku dok je A. J. Eaton snimao film koji je producirao slavni Cameron Crowe, kao simpatični djedica koji i dalje ne misli stati te i dalje snima albume i nastupa. I dalje moram na turneju da bih mogao plaćati račune, kaže u jednom trenutku Crosby, koji je na vrhuncu slave s kolegama Stephenom Stillsom i Grahamom Nashom prodavao milijunske naklade i punio stadione. No, ovo je jedna od onih priča o usponima i padovima, mračnim trenucima, borbi s ovisnosti i osobnim demonima koji su doveli do toga da je Crosby danas tip s kojim nitko od njegovih kolega ne želi imati posla.
Za sve to sam kriv isključivo ja, ponavlja u više navrata brkati djedica duge sijede kose koji je film čiji se naziv referira na njegov album iz 1971. godine "If I Could Only Remember My Name" vjerojatno zamislio i kao pokušaj iskupljenja za sve loše što je napravio i sve mostove koje je porušio. I slobodno bi se za Crosbyja moglo reći da je američka inačica Keitha Richardsa i da je pravo čudo što je još uopće živ iako sam ističe da je do sada pretrpio tri srčana udara, ima ugrađenih maksimalnih osam srčanih prenosnica, boluje od dijabetesa, a jetru koju je uništio drogama i alkoholom morao je presaditi. I posve je on svjestan da je bio užasan prema ljudima, a ovaj vječiti buntovnik iskreno priznaje da je sjebao sve što je mogao u životu i da je svjestan kako je kasno za ispravljanje stvari.
I definitivno Crosby nije dosadni stari hipi koji se s nostalgijom prisjeća slavnih dana u kojima je bio poznat i uspješan, a danas on malo djeluje i kao Gandalf te Woodstock generacije. Saznajemo u ovoj dokumentarnoj priči kako je godinama bio ovisnik o heroinu i kokainu, naravno uz neizostavni alkohol te kako je početkom osamdesetih zaista i dotaknuo dno i završio u zatvoru. Iako ne mogu reći da sam neki veliki poznavatelj njegove glazbe i da je muzika koju su izvodili on, Stills i Nash nešto što inače slušam, definitivno je Crosby čovjek vrijedan pažnje, a njegova životna priča je zaista fascinantna. Naravno da je i ovaj dokumentarac premijeru imao na festivalu u Sundanceu, a svi oni koji vole ovakve glazbene priče, sigurno neće pogriješiti i sa starim Crozom.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
