Ne znam ko je žena sa slike. Ono što znam je da je konobarica, da je bar u kome radi verovatno negde u Americi i da je sunčan dan. Po uglu pod kojim padaju senke, rekao bih da je nedelja. Ne mogu da tvrdim, ali samo tog dana su takve senke. Ako za nešto imam dar to je sabotiranje sebe i za prepoznavanjem nedelje. Recimo da je Uskrs. Vlasnika ovog bara baš briga za praznik, on samo želi da zaradi lovu. Ljudi koji su sedeli za ovim stolovima takođe ne mare za praznik. Ona bi možda radije bila sa porodicom nego što konobariše za Uskrs, ali ko će ga znati. Možda je i njoj važnija lova od praznovanja, možda duguje nekom ili mora da plati ratu za stan, a možda nema porodicu, pa je praznici u praznom domu čine usamljenom i onda više voli da ih provodi na poslu. Nisam siguran da li je dan letnji ili prolećni, ali iz nekog razloga mi miriše na aprilsku nedelju.
Ovo je umetnička slika i ona realno može predstavljati bilo šta. Ali danas zaista jeste prolećna, aprilska nedelja, zaista jeste Uskrs i danas zaista neko negde radi, želeo to ili ne. Istina je da su oni koji rade na ovaj praznik u manjini, ali sasvim sigurno ih ima. Oduvek sam voleo da razmišljam o ljudima koji čine manjinu. Većina nam je ionako pred očima svakog dana i na svakom koraku. Kod većine nema mnogo iznenađenja, a klišei se gotovo podrazumevaju. A jebeš klišee. Uostalom, da nema tih ljudi koji su u manjini, ne znam šta bih puštao u svojoj emisiji, ovoj koja je baš danas ušla u 21. godinu postojanja.
Znam da ta manjina često ume biti loše raspoložena iz više razloga (poslušajte samo neke od pesama koje puštam i saznaćete neke od njih). Uostalom retki su oni koji su baš srećni ako moraju raditi za praznik. Posebno ako je taj praznik usred sunčanog prolećnog dana. Neki od njih ga nažalost i ne primete. Ali neki da. Bez obzira na to koji su, gde su, zašto i zbog čega, ovonedeljni Gistro FM sam rešio da posvetim baš njima. Prvu pesmu u emisiji peva Bil Kalahan i u njoj pominje nešto od ovoga što sam napisao. Ali pre svega u njoj postoji stih The real spring is in you i čini mi se da nema adekvatnijeg za naslov ove uskršnje epizode.
Album nedelje je snimila grupa Beirut, to je njihov sedmi i zove se A Study of Losses. Lider ovog benda Zak Kondon bio je inspirisan knjigom istoimenog naslova koju je napisala Džudit Šalanski, dok su melodije poslužile kao podloga za ples jednom švedskom cirkusu. Mene bi samo ove informacije privukle da poslušam album čak i da nikad nisam čuo za bend. Ako ste gubili i preživeli, ako volite orkestre, mir, nedelju, sebe i proleće, siguran sam da ćete pronaći nešto za vas na ovoj divnoj ploči.
Krajem maja drugo solo izdanje objaviće Met Berninger iz grupe The National, a danas slušamo najnoviji singl Breaking Into Acting. Met je u njoj na savršen način opisao patološkog lažova, uporedivši ga sa glumcem koji od detinjstva može da plače na dugme. Najavljujem koncert grupe Libertybell koji će se u četvrtak 24. aprila desiti u Zagrebu. Oni će predstaviti genijalni album Lisica iz prošle godine i već sad se mnogo radujem što ću i ja biti tu. Kada smo kod muzike sa ovih prostora, nakon skoro tri decenije vratio se kultni novosadski noise/punk/hc bend Katarza. Kao klinac sam često svirao vazdušne gitare uz njihov debi iz 1994, a to sam radio i prošle nedelje dok sam slušao njihovu novu pesmu Rane. Toliko sam odrastao.
Danas imamo dva Gistro evergreen albuma. Jedan je baš ovog vikenda oboležio 31 godinu postojanja, zove se His’n’Hers i bio je to prvi komercijalni uspeh za Pulp. Drugi je kompilacija koju je 1993. objavio legendarni australijski indie rok bend Smudge. Ako volite Dinosaur Jr, Pavement ili The Lemonheads, a nikada niste slušali ovaj bend, najtoplija preporuka. Pored njih ove nedelje slušamo Bohemiju, Darka Rundeka, Goribor, The Jesus & Mary Chain, Dina Verama, Okonski i mnogo toga još.
Ako imate proleće u sebi, napolju može biti šta god želi da bude. Ne znam za vas, ali sam ubeđen da mnogi muzičari koje puštam u ovonedeljnoj emisiji imaju taj april i maj u sebi.