Sanjao sam da svi učimo iz svojih grešaka i da se ponavljaju samo lepe stvari, jer zahvaljujući iskustvu znamo šta treba menjati da bismo izbegli sranja. Sanjao sam da većina ljudi pažljivo sluša sagovornika i da se u glavi ne sprema još od sredine njegove rečenice da ispali svoju. Sanjao sam da ljude boli dupe za teritoriju, religiju i sve one potpuno nebitne stvari zbog kojih ginu milioni. Sanjao sam da seks i lova ne pokreću svet. Sanjao sam da je ukinuto vatreno oružje i da ko god ga koristi ide na doživotnu robiju, makar pucao u vazduh. Sanjao sam da nikad nisu ubili Džona Lenona. Sanjao sam da ne postoje granice i pasoši.
Sanjao sam da je moj karakter nokautirao Tajsona u trećem sekundu meča. Sanjao sam da one koje treba maziti nikad nisam pljunuo i da one koje treba pljunuti nikad nisam mazio. Sanjao sam da sam na onoj raskrsnici uključio desni, umesto levog žmigavca. Sanjao sam da karma nikad nije morala da ima posla sa mnom. Sanjao sam planetu na kojoj postoji još neko osim porodice i bliskih prijatelja kome mogu verovati. Sanjao sam svet u kome su površni, glupi, zli, licemerni i lažljivi u manjini. Sanjao sam društvo u kome vreme nikad ne može nešto progresivno da pretvori u nešto regresivno. Sanjao sam da sam mnogo bolji čovek i prema sebi, i prema drugima.
Ne mogu bez snova, koliko god oni bili utopija, apstraktna Rotkova slika, nerazumljivi Bodlerov stih ili psihodelični pasus iz pera Zorice Kojić. Snovi mi daju poslednju nadu da ono dečje u meni nije sasvim smrskano pod naletom vremena, zabluda i kapitalizma. Jedino dok sanjam mogu biti siguran milion posto da nijedna nada nije umrla i da su neka smrdljiva govna nekad zapravo bili mirišljavi ljudi. A u svemu tome mi mnogo pomaže muzika. Bez nje ne samo da ne bi bilo snova, nego ni ja odavno ne bih postojao. Zato sam rešio da neke od najlepših pesama na tu temu smestim u današnji Gistro FM.
Konačno se pojavio novi The Delines album i neprekidno ga slušam već tri dana. Vili Vlautin i Ejmi Bun znaju čovekov veltšmerc u 2:34 ujutru bolje od mnogih drugih, a njihov četvrti album je bar podjednako divan kao prethodna tri. Drugi album nedelje potpisuje Denison Vitmer, koji je po običaju sarađivao sa svojim prijateljem Sufjanom Stivensom. Ova akustična, lagana i pažljivo aranžirana ploča, zvuči idealno za mirno zimsko popodne. Kada su snovi u pitanju, o njima danas pevaju Nik Kejv, The Smiths i Džon Sebastijan. Gistro evergren je klasik Harija Nilsona iz 1968, onaj na kom se čuju stihovi “One is the loneliest number that you'll ever do / Two can be as bad as one, it's the loneliest number since the number one”. U današnjoj emisiji vas čekaju još Wilco, Nirvana, The National, Mik Harvi, Alice in Chains, Rajan Adams, Rollins Band, Eliot Smit, Blejz Foli, The Afghan Whigs i mnogi drugi.
Ko voli da sanja, i to još uz muziku, ovu Gistro FM epizodu može pronaći ispod ovog teksta. Ko ne voli da sanja nije u sferi mojih interesa na bilo koji mogući način.