Ako letimično bacite pogled na vašu ličnu muzičku kolekciju, siguran sam da ćete lako pronaći one albume kojima se češće vraćate nego drugim. To su najčešće ploče na kojima su autori predano radili, dugo osmišljavali svaki ton, svaki prelaz…Što bi se kod nas reklo “tri puta meri jednom seci”. Slušajući album “Noble Beast” američkog multiinstrumentaliste Endrjua Birda, imate utisak da je on bar 30 puta merio pre nego što je presekao i upravo je to glavni razlog zašto ćemo se danas baviti baš tim izdanjem.  

U pitanju je album koji je objavljen 2009. godine. Pre “Noble Beast”, Endrju je snimio četiri, a posle još šest zvaničnih studijskih aalbuma od kojih su dve instrumentalna. Koja je od svih njih objektivno najlepša, teško je reći i to je pre svega pitanje ličnog ukusa. Za sve Birdove ploče važe da su visokog ujednačenog kvaliteta, i teško da ćete pogrešiti ako započnete istraživanje njegove diskografije sa bilo kojim od tih jedanaest zvaničnih albuma.

Ipak, album “Noble Beast” je izdanje kojem sam se najčešće vraćao od svih iz celokupnog Birdovog kataloga. Da li zbog nekih subjektivnih ili objektivnih razloga, nisam siguran, a to uostalom i nije toliko važno. Ono oko čega nema nedoumice jeste da je ovo brižljivo pripreman album, sjajno odsviran, savršeno produciran, a sve vam to garantuje da ćete na njemu otkrivati nove tonove i nakon stotog slušanja. Iz pomenutog razloga, danas ćemo “secirati” album “Noble Beast” i pažljivo ga predstaviti, pesmu po pesmu.