• Kada ste napravili „Poslednju bioskopsku predstavu“, odličan film koji je obišao čitavu Ameriku i Evopu, kritičari su se u čudu pitali „ko je, zapravo, taj Piter Bogdanović?“ To se i ja pitam.

  • Mislim da sam isti kao što sam bio i 1971. posle premijere „Poslednje bioskopske predstave“, isti kao i kada sam tek počeo da snimam filmove. Ne mislim da sam danas, posle nekoliko dobrih filmova, veći genije nego što sam bio pre.

  • Niste se, znači, promenili ...

  • Možda i jesam. Čini mi se da sam malo bolji nego što sam tada bio, ali samo malo... Bolje poznajem sebe nego tada.

  • Čime se rukovodite kad snimate film?

  • Samo sopstvenim opredeljenjem i osećanjem za lepo i smešno. Vi znate da ja snimam smešne filmove, komedije? Ja počnem da pravim film da bih se sam smejao. Kada vidim da se i drugi tome smeju, drago mi je, zadovoljan sam. Ali, pravim film samo zbog sebe. Ne za kritiku, ne za nagrade.

  • Ni za pare?

  • Ni za pare! To mogu da vam kažem, jer ste naša i jer smo u Jugoslaviji gde svet još nije poludeo za parama kao u Americi. Kada bih tamo rekao da ne snimam filmove zbog novca, svi bi mislili ili da lažem ili bi me strpali u ludnicu - trećeg nema.

  • Znači ipak niste Amerikanac?

  • Naravno, nisam, posebno kada su u pitanju pare. Ne jurim ih po svaku cenu. Recimo, nisam hteo da snimam „Egzorcista“ („Isterivač đavola“).