Blue Moon [2025]
Možemo posljednjih godina sve češće čuti primjedbe da naš mobitel kao da nas prisluškuje i kada razgovaramo o nečemu, odmah nam se pojave reklame o istom tom ili sličnom proizvodu. Možda je mene tako prisluškivao Richard Linklater kada sam mudrovao da mi već pomalo idu na živce te silne biografske drame koje se štancaju naveliko i u kojima pratimo nečiji život praktički od rođenja pa do smrti. Kada se jedan život pokuša nagurati u film od dva sata, tada to jako teško može dobro funkcionirati, barem u većini slučajeva, a iznimnu biografsku dramu o slavnom američkom tekstopiscu i polovici broadwayskog tandema Rodgers i Hart snimio je Teksašanin Linklater.
U istoj godini on je izbacio dvije podjednako šarmantne i kvalitetne biografske drame, a iako se kasnije pojavio i premijeru je imao u Cannesu u svibnju, prvo sam gledao "Nouvelle Vague". Još početkom godine premijerno je u Berlinu prikazan "Blue Moon" gdje je Srebrnog medvjeda za sporednu ulogu skladatelja Richarda Rodgersa osvojio Andrew Scott. Ipak, jedan od najjačih aduta ovdje je izvanredni Ethan Hawke kao Lorenz Hart, tekstopisac za Rodgersove nevjerojatno popularne i uspješne broadwayske skladbe i mjuzikle i za tu je ulogu nominiran za Zlatni globus za najboljeg glumca u mjuziklu ili komediji. A mi sve o Hartu doznajemo tu iako se radnja praktički cijelog filma odvija u baru nakon premijere mjuzikla "Oklahoma!", prve uspješnice koju je Rodgers napravio nakon razlaza s Hartom i nakon što je našao novog tekstopisca.
A od tog razlaza početkom 1943. godine Hart se nikad nije uspio oporaviti i ni godinu dana kasnije ovaj disfunkcionalni alkoholičar i neugledni čovječuljak visok jedva nešto više od 150 centimetara je umro od upale pluća koju je zaradio jer je pijan po nevremenu zaspao na ulici. Tako je i Hawke tu u određenim situacijama digitalno smanjen kako bi bio manji od ostalih glumaca ili je sniman u kutovima u kojima se čini puno manji od ostalih. A u uvodnoj sceni vidimo ga kako napušta premijeru "Oklahome!" u Broadwayu uz podsmijeh smatrajući da je priča glupa i tekstovi koje je napisao njegov nasljednik Oscar Hammerstein (Simon Delaney) bezvezni.
Stigao je on prvi u kazališni bar koji mu je očito drugi dom jer mu je konobar Eddie (Bobby Cannavale) gotovo najbolji prijatelj i nevoljko mu on daje pića pošto si je Hart alkoholom već upropastio život i karijeru. A ubrzo će kazališni bar biti krcat po završetku premijere mjuzikla koji će postati najveći Rodgersov trijumf do sada i to će tek potpuno slomiti Harta. Odlučio se Linklater za hvatanje sjajnog trenutka u vremenu u kojem nam je potpuno jasno na što je spao jedan genijalac koji se uništio alkoholom i otjerao od sebe sve ispadima i ponašanjem. Sjajno je Linklater prepoznao taj trenutak u kojem Rodgers proživljava najveći trijumf, a njegov dojučerašnji kompanjon najnižu razinu karijere.
Ciničan je on i ogorčen, ludi, neodgovorni pijani divljak koji je sušta suprotnost sistematičnom i odgovornom profesionalcu kao što je Rodgers i čovjeka je jednostavno izludilo Hartovo ponašanje. A on je toliko izgubio vezu sa stvarnosti da je postao uvjeren da 20-godišnja studentica umjetnosti Elizabeth (Margaret Qualley) želi vezu s njim iako je 27 godina stariji. Mjesecima se oni dopisuju (ta pisma su poslužila i kao predložak za film), čak su jedan "suhi" vikend proveli zajedno, a misli on da je sada trenutak da je osvoji iako svi znaju da je on zapravo frustrirani homoseksualac. Naravno da se ništa tu neće rasplesti onako kako je on zamislio i zapravo je tužno gledati tog genijalnog tekstopisca i hitmejkera kojeg svi cijene, kada se on potpuno raspada i kada shvaća da više nikad neće biti isto.
Izvanredan je Hawke kao taj nesretni i tragični lik, a izniman je "Blue Moon" (naziv je dobio prema jednom od najpoznatijih Hartovih hitova) film. Gotovo komorna tragikomedija, drama čija se radnja odvija isključivo u jednom interijeru, a kojoj to uopće nije nedostatak, već velika prednost. I u toj večeri premijere gledatelj shvaća svu tragediju lika kojeg glumi Hawke, a rijetki su oni koji bi na ovakav način uspjeli tako zaokružiti tu kompleksnu i zapravo tragičnu priču. Tim tragičniju jer će samo nekoliko mjeseci kasnije Hart umrijeti dok će Rodgers i Hammerstein kasnije poznati najpoznatiji autorski par s Broadwaya koji će nakon "Oklahome!" izbaciti i megahitove poput "The King and I" te "Sound of Music".
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
