A Complete Unknown [2024]
S obzirom da smo posljednjih godina zaista preplavljeni biografskim filmovima o životima slavnih glazbenika, nisam znao što očekivati od još jedne biografije Boba Dylana. No, "A Complete Unknown" se pokazao možda i najbolji film iz te niše još od 2005. godine i filma "Walk the Line" o Johnnyju Cashu, a to i ne treba čuditi jer iza oba filma stoji James Mangold. "A Complete Unknown" nam donosi priču o ranim danima Boba Dylana, od trenutaka kada je s ruksakom na leđima i gitarom u ruci početkom 1961. kao 19-godišnjak stigao u New York pa do ljeta 1965. godine kada je odlučio odbaciti okove američke folk glazbe i prebaciti se na električnu, moderniju muziku.
Baš kao što je Phoenix u "Walk the Line" bio izvanredan u ulozi Casha, podjednako sjajan je i još uvijek mladi Timothee Chalamet kao mladi Dylan. Potvrdio je ovom ulogom on da je izvrstan glumac i nevjerojatno je on skinuo ne samo Dylanovo pjevanje, već i njegove geste, mimiku, pokrete, ma sve. Odličan je i već pomalo zaboravljeni Edward Norton kao njegov mentor iz tih ranih dana Pete Seeger, čovjek kojem će do kraja Dylan simbolički zabiti nož u leđa kada odustane od klasičnog folk izričaja i prikloni se modernijim zvucima. No, u ovih nešto više od dva sata shvatit ćemo i zašto je Dylan to odlučio napraviti. Zbog čega je ta najveća zvijezda američke folk glazbe, mladić u kojem su svi vidjeli nekoga tko će folk glazbom doprijeti do širokih masa, gotovo u inat svima odlučio promijeniti smjer i dokazati da muzika nije nešto što se može ukalupiti.
Sjajno Mangoldovih film prikazuje i duh vremena prve polovice šezdesetih. Možda je i tada strah od nuklearnog rata bio na vrhuncu, no djeluje to vrijeme tako romantično i slobodno. Vrijeme u kojem klinac iz Minnesote može doći u New York bez prebijene pare u džepu, samo s gitarom na leđima, ni ne razmišljajući kako će i što će, već s jedinom misijom da uspije i probije se. Vidjet ćemo ovdje da je mladi Bobby stigao u New York kako bi upoznao svog idola, teško bolesnog folk trubadora Woodya Guthriea (Scoot McNairy) uz kojeg će upoznati i Seegera. Uz tog folk-entuzijasta i svojevrsnog kuma američke folk scene, i Dylan će se početi probijati na sceni New Yorka, no vrlo brzo postat će jasno da je pitanje trenutka kada će on postati ogromna zvijezda.
Pratimo tu i odnos Dylana sa ženama, prvenstveno s omiljenom folk kantautoricom Joan Baez (Monica Barbaro) i njegovom prvom njujorškom djevojkom Sylvie (Elle Fanning). I jako su zanimljivi ti odnosi, baš kao i sam lik Dylana, taj vječni mystery man, stalno nezadovoljni mrgud koji će u nešto kasnijoj fazi djelovati kao da je stalno napušen, mladić koji sipa pjesme kao iz rukava i koji ne želi biti ono što drugi od njega očekuju. On želi biti ono što sam misli da bi trebao, čak pomalo i iz inata on kao da želi promijeniti izričaj, zvuk i stil, učiniti valjda najveće svetogrđe za svakog folk trubadura, okupiti bend i snimiti moderne pop pjesme na struju. Ipak, nije on prikazan kao svetac, već djeluje on pomalo kao sebičan tip, koji gotovo pa ni sam ne zna što želi i koji kao da pomalo uživa u tome što izigrava povjerenje ljudi oko sebe.