The Beanie Bubble [2023]
Ne znam kakva je to nostalgija u Hollywoodu u zadnje vrijeme zavladala za osamdesetima i devedesetima i pričama o nevjerojatnim uspjesima, nekad i padovima tamošnjih korporacija, no nakon "Air", "BlackBerry" i "Tetris" evo nama još jednog filma o tom vremenu. I dok Michaela Jordana i Nike znaju svi, baš kao i prvi pokušaj pametnog telefona BlackBerry i legendarnu igricu Tetris, moram priznati da nisam znao za postojanje izvjesnih lutkica koje su se nazivale Beanie Babies. Te plišane lutkice životinja očito su bile iznimno popularne devedesetih i donijele su nevjerojatno bogatstvo vlasniku korporacije, no kako su preko noći postale popularne i kupovale su se kao lude, tako je i interes za njima iznenada nestao.
No, i dok je priča o jednom od tih tipično američkih bizarnih korporativnih fenomena nominalno zanimljiva, film je u najboljem slučaju bio osrednji i promašena je tu nažalost sasvim solidna prilika. Iako je u prvom planu osnivač tvrtke Ty Warner (Zach Galifianakis kojeg sam jedva prepoznao bez brade), priča je ispripovijedana iz perspektive tri ženska lika. Robbie (Elizabeth Banks) je njegova partnerica s kojom je sredinom osamdesetih i pokrenuo tvrtku, Sheila (Sarah Snook) je samohrana majka dvije kćeri s kojom je Ty u vezi sredinom devedesetih dok mu je tvrtka na vrhuncu, a Maya (Geraldine Viswanathan) je djevojka koja se kao studentica zaposlila u korporaciji i imala je iznimno važnu ulogu u nevjerojatnom uzletu tvrtke.
I ne samo da je priča iznesena iz tri perspektive, već je radnja i nelinearna te stalno skačemo iz jednog vremena u drugo iako mi se čini da bi ovaj puta bilo puno bolje da je priča iznesena linearno. I dok se na početku čini da je Ty djetinjasti i ekscentrični, čak pomalo bedasti tip, a uloga je to kao stvorena za Galifianaikisa, shvatit ćemo relativno brzo da je riječ o itekako proračunatoj, sebičnoj i podloj osobi. Bila je to još jedna biografska drama snimljena u humornom stilu kakav je započeo Adam McKay s "The Big Short" koja pokušava ironizirati tu dobro poznatu američku pohlepu i način na koji funkcionira tamošnji često potpuno nemilosrdni poduzetnički duh.
A taj duh se ogleda baš u Tyu, tipu koji će iznevjeriti i prevariti sve oko sebe, pohlepnom tipu koji je uspio ponajviše zahvaljujući sreći i sposobnosti ljudi uz sebe koje će bez puno razmišljanja odbaciti. Zanimljivo je kako scenarij i režiju "The Beanie Bubble" potpisuje Kristin Gore, kćer nekadašnjeg američkog potpredsjednika Ala Gorea, i njen suprug Damian Kulash, inače pjevač u nekakvom rock bandu (OK Go) za koji nikad nisam čuo. I jednom i drugom bio je to prvi film koji su radili, a to je itekako vidljivo i priča je tu ne samo rupičasta, već i puna klišea te je prava šteta što se ovog materijala nije prihvatio netko iskusniji i sposobniji jer imala je ova priča potencijala.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
