Kelti [2021]
Kad čovjek uđe u neke, nazovimo to, srednje godine, shvati da su dječji rođendani posve novi oblik zabave. Dok se djeca igraju, roditelji piju, a jedan dječji rođendan okupit će obitelj i društvo u drami čija se radnja odvija negdje u predgrađu Beograda 1993. godine. "Kelti" su debitantski film Milice Tomović kojim se predstavila u sekciji Panorama festivala u Berlinu, a prikazana je ova kvalitetna drama potom i na brojnim svjetskim festivalima, osvojivši i nagradu za režiju u Sarajevu. To ratno razdoblje u kojem se odvija radnja filma nije izabrano slučajno, a društveno - političke promjene i događaji koji su slijedili nakon raspada Jugoslavije, tek su povremeno tema razgovora ili nešto rubno čujemo dok dopire s televizije.
No, jasno da to sumorno vrijeme mora utjecati i na živote likova i od početka se tu osjeti tjeskoba, nemir i neko beznađe i pesimizam. Da nešto u braku Marijane (Dubravka Kovjanić) i njenog muža (Stefan Trifunović) ne valja, naslućujemo u uvodnoj sceni jer dok se on tušira, ona se samozadovoljava u krevetu, a ni kad shvati što se događa, on ne uskače na jednog zornjaka, već se na prstima šulja sobom da ne prekine ženu u svom poslu. Potom vidimo da se iste večeri sprema dječji rođendan njihove osmogodišnje kćeri Minje koja valjda kao i svi klinci tog vremena obožava ninžda kornjače. No, osim njenih malenih prijatelja, na feštu će stići i mamini i tatini prijatelji i rodbina, a taj dio zabave, dok se dječica bezazleno igraju, puno je zanimljiviji.
Odnosi među tim odraslim likovima su iznimno zanimljivi i uz pamaluđenje o politici i seksu uz alkohol i ponešto droge, postaje nam jasno da svi ti likovi imaju neku prošlost i pozadinu. Marijanin (Nikola Rakočević) brat stigao je tako u društvu partnera (Slaven Došlo), dok su njene dvije najbolje prijateljice Zaga (Nada Šargin) i Ceca (Jelena Đokić) nedavno prekinule i Zaga je sa sobom povela novu, mlađu curu (Jovana Gavrilović) samo kako bi izazvala ljubomoru kod bivše. Tu je i mlađi brat Marijaninog muža koji je sada panker i anarhist i glavni uzor starijoj nećakinji koja sluša Satana Panonskog i KUD idiote, a da se naslutiti da je on ne tako davno bio gotovo žestoki desničar.
No, dok se situacija na dječjem rođendanu zahuktava na oba floora - dječjem i odraslom, Marijani kao da je dosta svega i čini joj se kao da živi u neprekidnom deja-vuu. Kao da je sve isto već stotinu puta doživjela, u istim razgovorima sudjelovala tisuću puta, a kada iznenada i ode, trebat će proći neko vrijeme da ostatak društva shvati da je više nema. Bili su "Kelti" zanimljiv film, kvalitetna društvena studija sa zanimljivim likovima i odnosima među njima u kojem vidimo da se puno toga u ovih tridesetak godina nije promijenilo. Možda više nema rata, no okruženje je i dalje tmurno, beznadno, besperspektivno, a na dječjim rođendanima i dalje se uz more alkohola palamudi o politici i seksu.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
