Picnic at Hanging Rock [1975]
Petera Weira danas smatramo jednim od najvažnijih australskih filmaša svih vremena. Nakon što se kod kuće proslavio povijesnim dramama kao što su "Galipolje" i "Godina opasnog življenja" u kojima je glavnu ulogu imao njegov sunarodnjak Mel Gibson, imao je Weir i zavidnu holivudsku karijeru. Šest puta je bio nominiran za Oscara, a snimio je filmove kao što su "Svjedok", "Mosquito Coast", "Društvo mrtvih pjesnika", "Trumanov Show" i "Master and Commander". Weir je i jedan od prvih autora koji su skrenuli pažnju na moderni australski film i jedna od vodećih figura tamošnjeg novog vala, a film kojim se predstavio široj publici bila je ova misteriozna drama snimljena po istinitim događajima 1900. godine.
Na samo Valentinovo nekoliko školarki i jedna od njihovih učiteljica nestale su tijekom izleta na poznati geografski lokalitet Hanging Rock u južnoj pokrajini Victoriji. Ova neobična geološka formacija nastala vulkanskom aktivnošću nalazi se nekih 70 km sjeverozapadno od Melbournea, a sve do sredine 19. stoljeća Hanging Rock je bio dom brojnim aboridžinskim plemenima. Nakon što se ondje počelo naseljavati sve više Europljana, domicilno stanovništvo je istrijebljeno i rastjerano, no i dalje je to mjesto imalo neko mistično svojstvo. Upravo ondje su se na piknik zaputile učenice Appleyard internata, a njih nekoliko zaputilo se u istraživanje Hanging Rocka i djevojke se više nikada nisu vratile.
Pratimo tako u filmu koji je Weir snimio prema istoimenoj knjizi Joan Lindsey iz 1967. godine kako je nestanak djevojaka utjecao na cijelu zajednicu, a film je to koji možda na najočitiji način hvata dva svojevrsna kamena temeljca modernog australskog filma. Prvi je prekrasna fotografija te egzotične prirode, a drugi je konflikt između misteriozne domorodačke povijesti "najnovijeg" kontinenta i modernog europskog duha i načina života koji su u Australiju donijeli Europljani. I premda se Weir u kasnijim filmovima istaknuo kao moderan režiser itekako sposoban snimiti najveće i najzahtjevnije holivudske spektakle, u "Picnic at Hanging Rock" predstavio se on kao iznimno senzualan autor.
Tako u prvom dijelu sve to djeluje nekako mistično, senzualno, stilizirano, čak nabijeno nekim prigušenim eroticizmom, pastoralno na što utječe glazba slavnog rumunjskog glazbenika Gheorghea Zamfira i njegove panove frule. Ti trenuci kada djevojke odlaze na Hanging Rock pa njih nekoliko kao da su u transu kada švrljaju po stijenama djeluje i nekako impresionistički i čini mi se da je Weir u pojedinim trenucima pokušao preslikati motive s Monetovog "Doručka na travi". Kasnije pak priča poprima dosta mračnije obrise, pogotovo kada doznajemo kakav je to zapravo internat kojim strogo pa i okrutno vlada upraviteljica gđa Appleyard (Rachel Roberts). I dalje je "Picnic at Hanging Rock" jedan od najvoljenih i najpopularnijih australskih filmova svih vremena, enigmatična, hipnotična misteriozna drama.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
