Babylon [2022]
Najmlađi dobitnik Oscara za režiju Damien Chazelle snimio je divlju, ekstravagantnu raskošnu, ali i pomalo iscrpljujuću dramu kojom nas vodi u Hollywood na prijelazu iz dvadesete u tridesete godine prošlog stoljeća. Ujedno su to i godine prijelaza sa nijemog na zvučni film, a iako je Chazalle nakon fantastičnog "Whiplash", iritantnog mi "La La Landa" i dobrog "The First Man" još jednom pokazao da je sjajan režiser, nešto mi je tu ostalo visiti u zraku. Nakon puna tri sata koliko traje "Babylon" zapitao sam se koja je upće poanta i smisao filma koji u prvom dijelu na zabavan i divlji, u drugom na puno mračniji, a i dalje svejedno divlji način miješa povijest i fikciju.
Očigledno je "Babylon" nakon "La La Landa" još jedna oda filmu i filmskom stvaralaštvu, toj magiji stvaranja privida, no iako je Chazelleova režiserska magija itekako upaljena, falilo mi je tu nešto da se cijela priča potpuno zaokruži i dobije smisao. Već od uvodne scene "Babylon" kreće divlje i ekstravagantno. Zlatno vrijeme prve faze Hollywooda je na vrhuncu, glumci iz nijemih filmova su najveće zvijezde na svijetu, a na divlji party u vili moćnog producenta pokušava upasti Nellie LaRoy (Margot Robbie), djevojka iz New Jerseya koja tvrdi za sebe da je zvijezda iako je nitko (još) ne zna. Odmah će ona opčiniti mladog Meksikanca Manuela Torresa (Diego Calva), ali i praktički sve goste tih seksom, drogama i alkoholom natopljenih orgijskih bakanalija.
Nellie će se ubrzo ulaktariti i u svijet filma i postat će ona zaista velika zvijezda, ta prekrasna i karizmatična divlja djevojka s prirodnim talentom ekspresno će se probijati. No, vrlo brzo film će se mijenjati i dolaskom zvučnog filma neke od zvijezdi nijemog filma potpuno će se izgubiti. I ne samo Nellie, već će ista sudbina zadesiti i trećeg glavnog lika "Babylona", najpopularnijeg glumca nijemog filma Jacka Conrada (Brad Pitt), vječno pijanog zavodnika koji me podsjetio na Errola Flynna iako se legendarni Australac itekako dobro snašao i na zvučnom filmu.
Nekako s prijelazom iz nijemog u zvučni kako će Nelliena i Jackova zvijezda početi blijediti, tako će se potpuno promijeniti i ugođaj filma. Iz raskošne gatsbijevske ekstravagantne neprekidne zabave orgija i razvrata, "Babylon" će postati puno mračniji. Zabava i show koji su se činili da nikada neće završiti, odjednom su naprasno prekinuti, a likovi poput Nellie i Jacka ostat će tek siluete prijašnjih sebe. Iako će oni pokušati učiniti sve da bi se vratili, njihovo vrijeme jednostavno je prošlo. Jedini koji će se donekle snaći u toj tranziciji bit će upravo mladi Meksikanac s početka filma koji je počeo kao handler za bogate i moćne, a dogurat će Manny do mjesta izvršnog producenta u velikom holivudskom studiju.
Malo me po fatalizmu pa i stilu "Babylon" podsjetio na "La La Land" jer opet tu imamo veliku romansu za koju je od početka jasno da se neće ostvariti, a iako film kao cjelina nije do kraja profunkcionirao, tri sata uz "Babylon" ipak su proletjela relativno brzo. Sve tu vrvi genijalnim, divljim i grotesknim scenama i isto takvim likovima, a dok je u prvoj polovici ugođaj više komedijski, u drugom dijelu mračna je to drama. Od samog starta i scene u kojoj Manny na zabavu holivudskog mogula pokušava dopremiti pravog, pravcatog slona pa kada krene taj ludy party preko senzacionalnih scena s filmskog seta na kojem se paralelno štanca bezbroj tih nijemih filmova, sve je tu vizualno impresivno i uzbudljivo. Iako su "Babylonu" izmakle one glavne nominacije, dohvatio je tri u tehničkim kategorijama i ne bi me uopće da osvoji Oscare za produkcijski dizajn i kostime jer tu je zbilja nenadmašan. O svemu ostalom bi se ipak dalo razgovarati.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost
