All Quiet on the Western Front (2022)
Gotovo cijelo stoljeće moralo je proći da Nijemci konačno snime film po jednom od njihovih najpoznatijih romana koji se u našim knjižarama i knjižnicama mogao pronaći pod nazivom "Na zapadu ništa novo". Veteran Prvog svjetskog rata Erich Maria Remarque u svom književnom remek-djelu objavljenom prvo u nastavcima berlinskog Vossissche Zeitung krajem 1928., a potom ukoričenog već u siječnju sljedeće godine i u sljedećih 18 mjeseci prodanog u 2,5 milijuna primjeraka, opisao je svoja iskustva iz rovova na zapadnom frontu. "Im Western nichts Neues" u originalu ili "All Quiet on the Western Front" u engleskom prijevodu te njegov nastavak već za koju godinu našli su se na nacističkom popisu zabranjenih knjiga jer su ih Goebbels i ekipa opisali kao nepatriotske i odlučili spaliti, a Remarqeu je oduzeto njemačko državljanstvo.
Od nacističkog režima se spasio bijegom u SAD preko preko Švicarske u koju se vratio nakon rata i ondje proveo ostatak života. Zanimljivo je kako je Remarque u tom kratkom periodu od objave svoje epohalne knjige pa do trenutka kad se našao na ciljniku nacista, bio velika faca u Njemačkoj. Bio je u vezi sa slavnim ljepoticama i glumicama tog vremena kao što su Hedy Lamarr, Marlene Dietrich i Meksikanka Dolores Del Rio, a prvi film po "Na zapadu ništa novo" u Hollywoodu je snimljen već 1930. godine i osvojio je Oscare za najbolji film i režiju. Velikog zadatka snimanja filma po Remarqueovom antiratnom romanu sada se primio Edward Berger, režiser koji je prethodno imao iskustva i u snimanju holivudskih serija, a rezultat je senzacionalan.
Da nema nedavnog "1917." Sama Mendesa otprije koju godinu, usudio bih se reći da je Berger snimio najbolji film o Prvom ratu u 21. stoljeću. "All Quiet on the Western Front" film je koji sjajno prikazuje svu tu apsurdnost rovovskog ratovanja iz Prvog svjetskog rata, a Berger se potvrdio kao iznimno sposoban režiser koji zna iznijeti ovako veliku produkciju. Sve ono što vidimo ovdje od početka pa do samog kraja je šokantno i jezivo i možda je to najbolji i najrealniji prikaz sukoba iz Prvog svjetskog rata ikada. Na zastrašujuć način ovdje spoznajemo sav taj kaos, usamljenost i očaj vojnika stisnutih u rovovima koji čekaju naredbu časnika da istrče van i pokosi ih potom mitraljez iz rova smještenog nekoliko stotina metara na drugoj strani.
Priča tu kreće u proljeće 1917. godine kada je linija ratovanja na francuskom frontu već davno utvrđena i ne pomiče se već godinama. Na obje strane poginuli su već milijuni, no niti jedni, niti drugi i ne pomišljaju na uzmak. Pa i zašto bi jer naivnih klinaca očito još ima koliko hoćeš pa će se tako dobrovoljno u rat sa svojim društvom prijaviti i 17-godišnji Paul Bäumer (Felix Krammerer). I nakon što prođe obuka i svi oni budu poslani u rovove, praktički svi njegovi prijatelji stradat će već prvog dana rata, a Paul je jedini uspio preživjeti te se u rovu sprijateljio s nešto starijim, nepismenim vojnikom Stanislausom Katzcinskym (Albrecht Schuch) kojem čita pisma njegove žene.
Potom putujemo godinu i pol dana u budućnost, u posljednje dane rata, u studeni 1918. godine kada je već jasno da je Njemačka poražena. Uz priču iz rovova, s prve linije fronta, sada pratimo i dvije paralelne radnje. U jednoj vidimo njemačkog političara Matthiasa Erzbergera (Daniel Brühl) kako putuje na pregovore s Francuzima spreman na mirovne pregovore, no Francuzi od njega traže da potpiše bezuvjetnu kapitulaciju. No, činjenjicom da se Njemačka priprema potpisati poraz nikako nije zadovoljna carska vojska koja i dalje živi u tlapnji i iluzijama o junaštvu, slavi i prošlosti. Dok vojnici ginu kao na pokretnoj traci u rovovima, umiru od gladi, dizenterije, hladnoće i zaraznih bolesti, ti generali daleko iza bojišnice uz pečenje i vino, kuju neke svoje planove.
Bez obzira na potpisivanje mira, general Friedrichs (David Striesow) koji je odrastao uz priče oca časnika u Bismarckovoj vojsci i legende o pobjedama u svim ratovima, planira rat završiti na neki drugi način. Scene borbe i života u rovovima ovdje su prikazani na zaprepašćujući način i čovjek se jednostavno mora zapitati kako se uopće netko mogao nakon takvog surovog ratovanja kući mogao vratiti zdrav i normalan. Sjajna je i minimalistička i pulsirajuća glazba Volkera Bertelmanna, koja djeluje tako zlokobno i nagovještava svu opasnost situacije koja čeka likove. Brutalan je to i moćan film, jeziva antiratna drama koju su Nijemci s razlogom istaknuli kao svog kandidata za Oscara.
