The Unbearable Weight of Massive Talent [2022]
Nicolas Cage definitivno spada u uzak krug najkontroverznijih glumaca našeg vremena. Nakon što je sredinom devedesetih odnio Oscara za ulogu pijanca samoubojice u "Leaving Las Vegas", glumio je Cage u svemu i svačemu.
Glumio je on u brojnim nezamislivo lošim filmovima, počeo se gotovo pretvarati u karikaturu samog sebe, a zadnjih nekoliko godina kao da bira uloge u kojima gotovo pa ironirizira samog sebe i dobro se zajebava na svoj račun.
Vrhunac zafrkancije na račun Nicolasa Cage ipak je ova akcijska krimi komedija koju je napisao i režirao malo poznati sjevernoirski filmaš Tom Gornican, čovjek bit će toliko nepoznat da (još) nema svoju stranicu na Wikipediji.
I posve je očito da je Gormican jedan od superfanova Nicolasa Cagea i sve je tu prepuno referenci na razne ranije njegove filmove, a malo je nedostajalo da se ovaj film o fikcionaliziranoj verziji Nicka Cagea uopće i ne snimi. Cage je prvotno tri ili četiri puta odbio glumiti samog sebe, no na kraju je ipak pristao i premda tvrdi da ova fikcionalizirana verzija nema puno veze sa stvarnim Cageom, očito je da se on ovdje dobro zafrkava. Priča je u "Nepodnošljivoj težini golemog talenta" zapravo prilično banalna i sve tu ponajviše funkcionira zahvaljujući dobroj buddy - buddy energiji Cagea i Pedra Pascala.
Pedro Pascal je španjolski milijarder i Cageov superobožavatelj Javi koji će svom idolu ponuditi milijun dolara kako bi se pojavio na njegovoj rođendanskoj zabavi na Mallorci (Španjolsku je korektno "odglumilo" dubrovačko primorje).
Cage je pak u lošoj situaciji. I poslovnoj jer ga nitko ne želi angažirati i razmišlja da se ostavi glume, ali i obiteljskoj jer je stalno razočaranje za kćer Addy i bivšu suprugu Oliviu (Sharon Horgan) pošto je egomanijak koji stalno mora biti u centru pažnje. Zbog dugova će nevoljko prihvatiti angažman i otputovati u Španjolsku, a ondje će ga angažirati CIA pošto je netko prethodno oteo kćer španjolskog političara i sumnja se da bi djevojka mogla biti na istom otoku na kojem je i Cage.
Da situacija bude apsurdnija, Nick Cage ima imaginarnog prijatelja odnosno samog sebe negdje iz faze Sailora Ripleyja iz "Divlji u srcu" koji kao da predstavlja neku njegovu autodestruktivnu stranu. Kad jednom Cage stigne na Mallorcu, počet će luda jurnjava i sulude situacije koje kao da su ispale iz raznih njegovih prethodnih filmova.
Sjajno se Cage zafrkava na svoj račun, preglumljuje i pokazuje kako to izgleda njegova novošamanska glumačka metoda. On i Javi malo mažu po LSD-u, sve je tu očigledno intencijski gurano u apsurde i parodiranje njegovih klasika kao što su "Gone in 60 Seconds", "National Treasure", "Adaptation" pa i "Leaving Las Vegas" i mnogi drugi. I djeluje to na trenutke urnebesno, a svo vrijeme groteskno, kao bizarni the best of Nicka Cagea, a ključno je što je Cage potpuno shvatio da je za ovakav film najbitnije poigravati se mitom o samom sebi.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
