The Electrical Life of Louis Wain [2021]
Britanskog glumca Benedicta Cumberbatcha već smo navikli gledati u ulogama ekscentričnih likova, a u istom tonu nastavlja i u ovoj lepršavoj biografskoj drami koju kao scenarist i redatelj potpisuje britanski glumac, režiser i scenarist japanskog porijekla Will Sharpe (uvrnute serije Flowers i Landscapers). Cumberbatch je ovaj puta britanski ekscentrik i umjetnik Louis Wain koji se proslavio krajem 19. stoljeća nadrealnim slikama mačaka. Odvija se radnja ovog filma sve od druge polovice 19. stoljeća kada ilustrator i izumitelj Wain nakon smrti oca postaje glava obitelji i mora se brinuti za pet sestara i staru majku pa do tridesetih godina 20. stoljeća i njegove starosti. Obitelj je to britanske srednje klase, a život ovog čudaka potpuno će se promijeniti kada zaposle guvernantnu Emily (Claire Foy) za kućnu nastavnicu njegovih sestara.
Ne samo da će Emily postati ljubav njegovog života, već će ga ona potaknuti da se posveti slikanju. Ključni trenutak bit će kad udome mačku i ubrzo će mačke postati glavna tema Wainovih slika koje će popularizirati mačke kao kućne ljubimce uopće jer u viktorijansko doba baš i nije bilo tipično da ih ljudi drže u kućama i psi su bili daleko popularniji. Možda najpreciznije bi se Waina moglo opisati kao senzibilnog čudaka koji se nikako nije mogao uklopiti u društvo, a kroz pomalo dagerotipske flešbekove dobit ćemo povremeno uvid u njegovo traumatično djetinjstvo koje ga je zasigurno oblikovalo.
Iako je Wainov život, sudeći po ovom filmu, bio sve samo ne bajkovit, snimio je Sharpe "The Electrical Life of Louis Wain" u pomalo impresionističkom stilu. Sve je tu šareno, puno boja, lepršavo, na trenutke zaista fotografija izgleda kao da je iskočila iz neke impresionističke ili postimpresionističke slike iz tog razdoblja. Kao da je na taj način i gledatelj uvučen u njegovo stanje svijesti i gleda svijet onako kako ga je on gledao.
Nakon niza životnih tragedija, Wain kao da je sve više klizio u neki svoj svijet te je posljednje dekade života proveo u institucijama za psihički oboljele, no unatoč svemu tome, cijeli film je iznesen u lepršavom tonu te ono što se nerijetko događa u njegovom životu često potpuno odudara od načina na koji je ispripovijedano. Od mladosti se on susretao s problemima i pritiscima te je bio postao jedini koji je nešto privređivao za obitelj koja djeluje kao da su bili pravi tekuti. I kada je uspio postići slavu i nešto zaraditi, vrlo brzo on je to sprčkao zahvaljujući lošim prosudbama i jednostavno nesposobnošću da shvati što i kako treba s novcem.
Naratorica priče je Olivia Colman (koja je imala glavnu ulogu u Sharpovim Flowersima i Landscapersima) i ona nas stavlja u kontekst vremena kad s Wainom previše otputujemo u svijet ekscentričnosti i pojašnjava koliko se ovaj tip uopće nije uklapao u to uštogljeno, licemjerno i konzervativno društvo. No, bez obzira na sve te društvene predrasude, viktorijanska Engleska istovremeno je bila i zemlja inovacije i znanstvenih otkrića pa se i Wain iznimno interesirao za elektricitet. Ipak, on je na elektricitet gledao posve drukčije, kao na silu koja nas gura prema naprijed i nazivao ga ključem za sve životne tajne, a zahvaljujući tim idejama on je slikao mačke te su njegove slike s vremenom postajale sve psihodeličnije i nadrealnije, baš kao što je bio očito slučaj s njegovim umom.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
