Dream Horse [2020]
Nisam baš neki fan tih terajerking, pomalo populističkih filmova koji podilaze ukusu masovne publike, no vrlo lako se zakačiti za neki od takvih filmova i vrlo lako takve priče prirastu srcu. Bez obzira što su u velikoj većini slučajeva formulaične i potpuno predvidive, te priče snimljene o stvarnim događajima, o nekoj bolesnoj djeci ili životinjama teško je ne voljeti, a takav je bio slučaj i s "Dream Horse".
Tipična je to priča o skupini gubitnika i autsajdera za koje je vrlo lako navijati i biti za njih, a drugu šansu i nadu cijeloj galeriji ljudi iz uspavanog i besperspektivnog velškog gradića dat će jedan trkaći konj. O konju koji se naziva Dream Alliance prije nekoliko godina snimljen je i dokumentarac "Dark Horse" koji je odnio nagradu publike u Sundanceu, a i igrani "Dream Horse" jedan je od onih filmova kao stvorenih za široke mase.
Vodi nas priča ove tople humorne sportske drame u velški provincijski gradić na početku 21. stoljeća u kojem nema posla i žive ondje oni tipični ostaci britanske radničke klase. Janet Vokes (Toni Collette) je preko dana blagajnica u supermarketu, a po noći radi kao šankerica u lokalnom pubu te će jedne večeri načuti razgovor lokalnog poreznog savjetnika Howarda Daviesa (Damien Lewis) u kojem priča o trkaćem konju kojeg je nekoć imao.
Doći će Janet na ideju da bi se i sama mogla početi baviti uzgojem konja. Nabavit će kobilu, parit će je s nekim poznatim pastuhom i okotit će se ždrijebe. No, s obzirom da su utrke konja skup sport, okupit će ona u lokalnoj zajednici svojevrsnu zadrugu i dvadesetak lokalaca bit će investitori u ždrijebe kojem će nadjenuti ime Dream Alliance.
Treniranje konja u početku nevoljko će preuzeti poznati velški trener, a priča se poslije priča sama od sebe. Naravno da će Dream Alliance svim prognozama unatoč postati šampionski konj koji će usput ujediniti i inače otužnu i često posvađanu lokalnu zajednicu.
Svi ti inače potpuno nevidljivi ljudi, provincijalci i autsajderi odjednom će postati netko i nešto i dobit će priliku da izađu iz svojih lokalnih sredina. Naravno da uvijek u ovakvim slučajevima to zapravo i nije priča o životinji, ovaj puta o konju, već o ljudima koji nikad nisu imali priliku ispuniti svoje snove i biti ono što žele.
Tako u jednom trenutku Janet kaže da ona nikad nije bila ona. Uvijek je bila nečija kćer, mama i žena, a sada konačno može biti ono što zapravo jest i ono što želi. Bit će tu uspona i padova, smijeha i suza, kao što je i red u ovakvim narodskim filmovima, no mora se priznati da je izvjesni Euros Lyn po scenariju Neila McKayja snimio dopadljivu i pitku humornu dramu koju je teško ne voljeti.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
