Zift [2008]
Uživa i danas ovaj crnohumorni neo-noir kultni status u Bugarskoj, a riječ je o iznimno dinamičnom i pomalo grotesknom filmu koji nas vodu u komunističku Bugarsku početkom šezdesetih. Nakon što je dobar dio života proveo u zatvoru zbog ubojstva koje zapravo nije počinio još za vrijeme II svjetskog rata, Moljac (Zahari Baharov) bi uskoro trebao izaći van. Moljac je ujedno i narator cijele ove priče koja se razotkriva nelinearno i kroz njegovu priču saznajemo okolnosti pod kojima je ne samo završio u zatvoru, već kako je i izgledao njegov zatvorski život. Upoznajemo ga tako kao prosječnog mladića iz Sofije, koji se zaljubio u Adu (Tanja Ilijeva), no uvalio se on i u pogrešno društvo koje ga je uvuklo u kriminal i zbog čega je i završio u zatvoru.
Sve je pošlo po zlu kada su on i njegova ekipa odlučili ukrasti crni dijamant od draguljara i ruskog bjelogardijca koji se sklonio u Sofiji, a nakon što je pljačka propala, draguljar je pronađen mrtav, dok je Moljac završio u zatvoru zbog ubojstva koje je počinio njegov kompanjon. No, i petnaestak godina nakon neuspješne pljačke, nitko ne zna gdje je završio skupocjeni crni dijamant, a nekadašnji Moljcev kompanjon uvjeren je da ga je on negdje sklonio i da on zna gdje se nalazi. Odmah po izlasku iz zatvora Moljac će shvatiti da se nalazi u potpuno nepoznatom svijetu jer Sofija se pod komunističkim režimom promijenila do neprepoznatljivosti. Njegova prva noć na slobodi pretvorit će se tako u potpuni kaos i otkačenu odiseju ulicama Sofije tijekom koje će susretati najbizarnije moguće tipove.
Dakako da je bizarna bila ekipa i u bugarskom zatvoru koju ćemo upoznati kroz Moljčeve priče, a moglo bi se "Zift" opisati i kao kompilaciju urnebesnih bugarskih urbanih legenda iz komunističkog vremena. Iako je fotografija crno - bijela te je film ovisno o razdoblju u kojem se radnja događa sniman raznim kamerama (događaji 60-ih snimljeni su 35-milimetarskom, oni 40-ih 16-milimetarskom, a oni još prije 8-milimetarskom), redatelj Javor Gardev vizualno je i stilski snimio "Zift" pod očiglednim utjecajem sličnih zapadnjačkih neo-noirovskih krimića. Tako da istovremeno ovaj film djeluje kao suvremeni zapadnjački misteriozni krimić, ali i autentično bugarsko - istočnoblokovski, zaista kao pravi komunistički film-noir.
Scenarij je po vlastitom romanu napisao Vladislav Todorov, a moderan je to i iznimno dinamičan krimić koji odiše i crnim humorom, ironijom i parodiranjem totalitarog režima i tipičnih filmskih likova iz tog doba. Osim što je "Zift" svojedobno postigao izniman uspjeh u bugarskim kinima, bio je i laureat u izboru za bugarski film godine, kao što je bio i tamošnji kandidat za Oscara, no nije uspio dohvatiti nominaciju. Djeluje pomalo i cijela ova priča nadrealno, groteskno, a iako cijela ova priča zapravo počiva na jahanju na klišeima i stereotipima iz sličnih filmova sa zapada, to intencijsko pretjerivanje ovdje je jako dobro funkcioniralo. Otkačeni i povremeno urnebesni krimić u kojem je tipična istočnoeuropska priča ispripovijedana u modernom zapadnjačkom stilu i koja bi mogla zadovoljiti apetite ljubitelja pomalo bizarnih i uvrnutih krimića.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
