Judas and the Black Messiah [2021]
Organizacija Crnih pantera (Black Panther Party) bila je crnačka politička, aktivistička i militaristička organizacija koju su 1966. godine u Aucklandu osnovali studenti Bobby Seale i Huey Newton. Vrlo brzo počele su se otvarati podružnice Crnih pantera po mnogim drugim američkim gradovima, a iako su aktivne bile sve do početka osamdesetih, vrhunac su doživjele potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih. Vodi nas ova biografska krimi drama u Chicago krajem šezdesetih, gdje će FBI u tamošnju podružnicu Crnih pantera ubaciti svog informatora čiji će zadatak biti pratiti i dojavljivati im o aktivnostima predsjednika tamošnje podružnice Freda Hamptona. Nakon što je tada 17-godišnji Billy O'Neal (LaKeith Stanfield) uhvaćen u krađi auta, agent Roy Mitchell (Jesse Plemmons) ponudio mu je da će optužba protiv njega biti odbačena ako se infiltrira u Crne pantere i javlja im o Hamptonovim (Daniel Kaluuya) aktivnostima.
A mladog Hamptona vrlo brzo ćemo upoznati kao radikalnog idealista, pravog marksista, gorljivog govornika i karizmatičnog tipa koji je sanjao pravednije i poštenije društvo, a dao si je cilj ujediniti i povezati sve slične militarističke organizacije s područja Chicaga. I ne samo crnačke, već i bjelačke i latinose, sve organizacije koje su se prethodno oformile kako bi zaštitile svoje demografske skupine od policijskog nasilja i brinula o sigurnosti, obrazovanju i ostalom na svom području. Naravno da je jedan takav karizmatičan tip djelovao kao opasnost za vlasti i tajne službe su strahovale od nekog novog crnačkog vođe poput Malcolma X-a ili Martina Luthera Kinga i svojim aktivnostima jasno da je Hampton predstavljao opasnost za establišment. Kako bi se sprječila mogućnost stvaranja legende o novom crnom mesiji, kao najpraktičnije rješenje za njegovo rješavanje pronađeno je angažiranje Jude odnosno bliskog mu izdajnika, a sitni oportunist poput O'Neala pokazao se kao idealno rješenje.
Problem će nastati što će se i O'Neal vrlo brzo uvući u aktivnosti Crnih pantera i početi vjerovati u njihovu borbu koju će prepoznati i kao vlastiti borbu. No, hoće li to biti dovoljno da se uspije oduprijeti federalnim agentima koji ga sve više pritišću i sve su odlučniji u obračunavanju s Hamptonom? Scenarija i režije "Jude i crnog mesije" prihvatio se mladi afroamerički filmaš Shaka King koji do sada možda i nije imao previše iskustva (jedini dugometražni film koji je do sada potpisao bila je stonerska komedija iz 2013. "Newlyweeds"), no snimio je on uvjerljivu i uzbudljivu biografsku dramu. Pomalo sam se pribojavao da bi i King s obzirom na podrijetlo i aktivističku sklonost mogao poći putem starijeg kolege iz Brooklyna Spikea Leeja te snimiti film u kojem će se također uvući u pretjerano didaktiziranje i propovjedanje, no srećom to je uspio izbjeći. A opet svakome tko pogleda ovaj film posve je jasno kakva je bila politička situacija u Americi u to vrijeme i koja je bila misija Crnih pantera.
U jednom trenutku tako Hampton postavlja pitanje koje će biti moje naslijeđe te je sjajno pitanje koje je danas uopće nasljeđe Crnih pantera? Jesu li oni bili borci za pravdu i jednakost, naoružani i opasni revolucionari koji su bili spremni i poginuti (mnogi od njih i jesu) za svoje ideale? Ili su pak bili najobičnija teroristička organizacija kako ih je pokušavao prikazati tadašnji establišment? Već sada je Kaluuya za ulogu Hamptona zaslužio nominaciju za Zlatni globus, a ne bi se puno pogriješilo ni da je Stanfield nominiran za ulogu O'Neala, prosječnog tipa koji se jednostavno našao u krivo vrijeme una krivom mjestu. Da ga policija nije uhvatila u krađi, nije nemoguće da se on sam ne bi pridružio Crnim panterama ionako, no uspio je Stanfield sjajno iznijeti ulogu dvoličnjaka koji se grize iznutra i koji je svjestan da će ga povijest zapamtiti kao Judu, kao izdajnika.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
