The Cause [2019]
Bio je ovo možda i najnestvarniji i najnevjerojatniji koji sam dokumentarac koji sam imao priliku gledati u zadnje vrijeme, a vodi nas "La Causa" ili "The Cause" u venecuelanski zatvor kojim upravljaju zatvorenici. Koliko sam uspio shvatiti, u Venecueli je nešto najnormalnije da zatvori nisu mjesta kakva obično zamišljamo kad pomislimo na zatvor. Nema tamo čuvara, ćelija i sveg ostalog što ide uz prdekanu. Ondje zatvori funkcioniraju kao svijet za sebe, vojnici sa sigurne udaljenosti nadziru perimetar oko zatvora kako se oni koji unutra obitavaju ne bi odlučili na bijeg, a unutra postoji svijet u kojem vlada neki suludi i nestvarni poredak.
Nije ovo zatvor poput onih u Americi ili nekoj drugoj razvijenoj zemlji, gdje dobiješ zatvorsko odjelo i svoju ćeliju. Ovdje te prvo pošalju u "Crkvu", a nakon što tamo provedeš neko vrijeme prilagođavajući se, kreneš u potragu za svojim mjestom za život. Priča to autoru filma i snimatelju Andresu Figueredu jedan od zatvorenika najvećeg venecuelanskog zatvora u kojem žive tisuće i tisuće muškaraca. Mnogi od njih su naoružani. I to ne samo pištoljima, već i automatskim puškama i bombama, a u uvodnoj sceni maskirani tip priča kako je zapravo jednostavno u Venecueli doći do ukradenog policijskog oružja i potom ga prodati u zatvoru.
Postoji u ovom zatvoru i poseban porez koji se skuplja, jasno je ustanovljena struktura i postoji zasebni sudski sustav koji su osmislili zatvorenici. Tko napravi nešto što nije smio, slijedi mu metak u ruku, nogu ili trbuh, a za najgore prijestupe predviđena je egzekucija. Prodaje se ondje kokain na štandovima, postoji i plantaža marihuane, žene i djeca dolaze ondje slobodno u posjete članovima svojih obitelji, organiziraju se partyji, utrke motorima, snima se glazba. Zaista nestvarno i nevjerojatno, a Figueredo je pet godina života utrošio snimajući materijal za ovaj film, od čega dio i skrivenim kamerama. No, nije "La Causa" samo film o ovom nevjerojatnom zatvoru po kojem zatvorenici hodaju naoružani do zuba. Ovo je i film o jednoj potpuno propaloj državi koja je gotovo i sama postala jedan veliki zatvor.
Kad sam vidio da nekažnjeno mogu krasti i ubijati, to je bilo to, priča jedan (još uvijek) slobodni kriminalac iz favele Caracasa. Kriminalci i nasilnici tu su najveće zvijezde i oni su našoj djeci najveći uzori i idoli, svi žele biti poput njih, ističe drugi. Kako bi dočarao stanje u Venecueli, Figueredo je iskoristio i snimke s uličnih nadzornih kamera u kojima vidimo da su ubojstva nešto najnormalnije što se zbiva na ulici. Donosi nam Figueredo i priče bivših zatvorenika, koji su dobar dio života proveli upravo u tom zatvoru, neki od njih kao i šefovi, a po izlasku su uspjeli pronaći neki smisao i ostaviti se droge, kriminala i nasilja. Jedan od njih tako je postao političar i uspio čak ući u venecuelanski kongres, neki su spas pronašli u religiji i sada pokušavaju utjecati na druge. No, kako, pita se jedan sugovornik, kad je u Venecueli metak jeftiniji od žvakaće gume.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
