Sound of Metal [2019]
Ruben (Riz Ahmed) je bubnjar u eksperimentalnom metal - punk (teško je više definirati današnju muziku) duetu koji će iznenada izgubiti sluh. Već u uvodnoj sceni jasno nam je kakav je njegov životni stil. Iznimno agresivna i žestoka muzika koju izvode on i njegova djevojka Lous (Olivia Cooke) njegova je svakodnevica dok u kamperu oni kruže Amerikom i nastupaju u manjim klubovima pred rijetkom publikom. Ruben je bivši ovisnik koji je u ovom pomalo divljem i nemirnom životnom stilu pronašao neki balans i mir, a u Lou srodnu dušu s kojom dijeli sve. No, sve će se promijeniti kad jednog jutra on shvati da gubi sluh, a nakon posjeta liječniku sazna da je pitanje dana kad će postati potpuno gluh jer su mu bubnjići nastradali.
Za čovjeka poput Rubena kojem je glazba sve, gubitak sluha predstavlja i kraj života jer je jasno da je njegov dojučerašnji životni stil gotov. Naravno da je Ruben bijesan, ogorčen i ne može se pomiriti i priviknuti na novu realnost, posebno kada sazna da je razvijena medicinska tehnologija rekonstrukcije sluha koja košta za njega nedohvatljivih 80 tisuća dolara. Iako nevoljko, on će se razići s Lou i prijaviti se u ruralnu komunu koja je i utočište za gluhe ovisnike koju vodi nekadašnji alkoholičar i gluhi vijetnamski veteran Joe (Paul Raci). Iz straha da bi se zbog gubitka sluha mogao vratiti heroinu, Lou će ostaviti Rubena u komuni gdje će on početi učiti znakovni jezik i privikavati se na nove okolnosti, no ideja o operaciji povratka sluha stalno će ga pogoniti.
Bila je ova uvjerljiva i realistična drama i redateljski debi za Dariusa Mardera, scenarista koji je napisao također uvjerljivu krimi dramu "The Place Beyond the Pines" koju je potom režirao Derek Cianfrance. Ovaj puta Cianfrance je bio taj koji je došao na ideju za ovu priču i trebao je on također režirati "Sound of Metal", no prepustio ju je Marderu, koji je s bratom Abrahamom na kraju i napisao scenarij. I očito je kako je Cianfrance stilski uzor Marderu jer "Sound of Metal" podsjeća na njegove filmove, no i Marder se pokazao kao vješt režiser, a značajnu ulogu ovdje su odigrali i ljudi zaduženi za dizajn zvuka koji tu igra itekako važnu ulogu. Ekipa koja je ovdje radila dizajn zvuka pokazala se na visini zadatka u filmovima kao što su "Gravity" i "Arrival" pa tako i ovdje po tom pitanju cijela priča krene agresivno i glasno da bi polako počela tonuti prema potpunoj tišini.
Baš kao što je stanje glavnog protagonista kojeg je zaista kvalitetno utjelovio britanski glumac pakistanskog porijekla Riz Ahmed, kojem je ovo bila zasigurno najzahtjevnija uloga do sada. Morao je on ne samo naučiti svirati bubnjeve, već i služiti se američkim znakovnim govorom za gluhe, a zaista je on izvrstan kao bijesni bubnjar koji se ne može pomiriti sa činjenicom da je ostao bez sluha. Najveća vrijednost i kvaliteta ovog filma ipak je činjenica da su i Marder i cijela ekipa uspjeli dovesti gledatelja u situaciju da gotovo pa može shvatiti i osjetiti kakav je to osjećaj izgubiti osjet sluha. Iako se zasigurno bilo kome od nas koji normalno čujemo teško, gotovo nemoguće staviti u tu poziciju i zamisliti uopće kakav je to život bez da išta čujemo, vrlo lako je suosjećati s Rubenom i prepoznati njegov bijes, ali i njegovu nemoć.
Njegovu borbu da gubitak sluha pokuša prihvatiti kao normalno stanje stvari i njegovu muku da prihvati da je to nešto nepovratno i da nema povratka, bez obzira na snove i ideje o skupocjenoj operaciji rekonstrukcije sluha o kojoj Ruben ne prestaje maštati i samozavaravati se da će nakon toga sve biti kao prije. Kako bi cijela priča djelovala što uvjerljivije i auteničnije za uloge likova u komuni angažiran je velik broj ljudi koji su gluhi u stvarnosti, a cijela ova priča ima i uključivu notu i kao da joj je jedan od ciljeva prikazati da gluhi ljudi nisu bespomoćni invalidi, već i da oni mogu sasvim normalno živjeti i funkcionirati jednom kad shvate i pomire se sa činjenicom da su bespovratno izgubili sluh. Bila je ovo moćna i uvjerljiva karakterna studija koja je Ahmedu donijela i nominaciju za najboljeg glumca u nezavisnom filmu.
Recenzija je objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
