Conversations with a Killer: The Ted Bundy Tapes
Netflix, RadicalMedia, Elastic, Gigantic Studios / 2018
Režija: 
Joe Berlinger
Scenario: 
Joe Berlinger
Zemlja proizvodnje: 
U.S.A.
Jezik: 
English
8
8

Kako vrijeme prolazi, američka fascinacija njihovim najpoznatijim serijskim ubojicama ne samo da se ne smanjuje, već kao i da je sve veća. Tako su u 2018. godini snimljeni i igrani i dokumentarni film o monstruoznom psihopatu Jeffreyju Dahmeru, a 2019. godina izgleda da će proteći u znaku vjerojatno najpoznatijeg serijskog ubojice, Teda Bundyja. Slučajno ili ne, točno sa 30. godišnjicom egzekucije tipa koji je ubio više od 30 žena u razdoblju od 1973. i 1978. godine, poklopilo se da Netflix emitira četverodjelnu dokumentarnu seriju "Conversations With a Killer", a istovremeno je na Sundance film festivalu premijerno prikazan i igrani film o ovom manijaku "Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile". I da situacija bude zanimljivija, i dokumentarnu seriju i igrani film režirao je isti čovjek, veteran američke dokumentaristike Joe Berlinger, autor koji je i do sada ponajviše snimao true crime dokumentarce.

Vjerujem da se mnogi sjećaju njegove trilogije "Paradise Lost", možda i najboljih true crime dokumentaraca ikada snimljenih, koji su nastali u razdoblju od 1996. i 2011. godine i u njima je pratio sudbinu klinaca iz Memphisa koji su bili osuđeni za monstruozna, ritualna ubojstva koja nisu počinili. Zahvaljujući ovom filmu ti su klinci ne samo izbjegli smrtnu kaznu, već su i oslobođeni, a prilično je šokantno što je činjenica što su svi oni slušali heavy metal glazbu bila dovoljna da ih se bez ikakvih konkretnih dokaza osudi za nešto sa čime nisu imali veze. Je li Bundy kriv za ono što je osuđen ili ne, Berlinger ovaj puta nije morao previše razmišljati pošto je ovaj narcisoidni psihopat pred kraj života priznao da je silovao i ubio više od 30 žena, a i dokazi da je upravo on to učinio bili su i više nego čisti. Kao što je i često slučaj sa sličnim tipovima, Berlingera je najviše zanimalo tko je Bundy zapravo bio i kako je naizgled prosječni mladić iz okolice Seattlea koji je imao ambicije postati pravnik ili političar, ostao zapamćen kao možda i najgori serijski ubojica od svih.

Tako je Berlinger prvo pronašao danas prilično stare novinare, Stephena Michauda i Huggha Ayneswortha, dvojac koji je 1980. godine, nakon što je Bundy osuđen, tjednima i mjesecima u zatvoru razgovarao s njim, a ti su razgovori rezultirali s gotovo stotinu sati audiosnimki. Te su snimke razgovora s Bundyjem poslužile Berlingeru da na originalan način složi priču u kojoj je sam ubojica svojevrsni narator, ali paralelno s tim se prati i njegov život i njegov krvavi pohod koji je osim serije brutalnih ubojstava na američkom sjeverozapadu i na Floridi obuhvaćao i nekoliko bijegova iz zatvora. Iako smo se doista sličnih filmova ili serija o serijskim ubojicama doista mogli nagledati u nedogled, ova je tim šokantnija i još više zastrašujuća jer Bundy uopće nije spadao u ono što bi se moglo nazvati standardiziranim serijskim ubojicom.

Nije on bio usamljenik koji se oblačio u žensku odjeću i koji godinama nije izlazio iz kuće, nije bio otuđen od svijeta ili jedan od onih patološki sramežljivih tipova koji ne znaju uspostaviti kontakt sa ženama, on je bio čak izandprosječno inteligentat tip u relativno stabilnoj vezi i s relativno normalnim krugom prijatelja i poznanika. Tim više ga je bilo posebno teško pronaći i profilirati, posebno jer sredinom 70-ih godina kad je ovaj manijak stupio na scenu, forenzika i sve ostalo što danas istražiteljima pomaže da k'o od šale rješavaju slične zločine, bili su tek u povojima i začecima. Tako su trebale proći gotovo dvije godine da bi se čovjeku uspjelo ući u trag, a u tom je periodu on već poubijao tridesetak mladih žena, najčešće studentica i to na nevjerojatno surov način. No, istraga i lov na Bundyja tek je jedan od segmenata ovog zaista vrhunskog dokumentarnog serijala jer nam i sam ubojica pruža uvid u svoj izopačeni um i što ga je nagonilo da radi te užase nakon što su ga novinari 1980. godine lukavštinom uspjeli navući da im se otvori.

Što je najstrašnije od svega, mnogi koji su poznavali Bundyja ranih 70-ih, a posebno se to odnosi na žene, opisivali su ga kao privlačnog, karizmatičnog i samouvjerenog, što mu je uvelike i pomagalo da vreba svoje žrtve. Priča o Bundyju možda i najbolje pokazuje kakva je bila pogreška što mladog, privlačnog, obrazovanog bijelca iz srednje klase zapravo i nitko nije mogao zamisliti kao ubojicu pošto se s takvim opisom u profil serijskog ubojice nikako nije uklapao. No, vrlo brzo ćemo saznati da se iza naizgled prosječne fasade normalnog građanina i susjeda, skrivao duboko poremećen i izopačen tip, perverzni bolesnik, koji svoju divlju stranu nikako nije mogao, a ni želio potisnuti. I što je najšokantnije od svega, jednom kad je i osuđen te je i suđenje uspio pretvoriti u pravi cirkus i kad je postalo posve jasno da je ovaj potpuni psihopatski manijak činio gadosti koje normalan čovjek vjerojatno ne može ni zamisliti, postao je prava zvijezda. Dok je u zatvoru u Floridi čekao izvršenje smrtne kazne, dolazile su mu na tisuće pisama obožavateljica, dobivao je bezbroj ponuda za brak, a u zatvoru se čovjek konačno i oženio pa i dobio dijete. Ovaj dokumentarac na pametan način i problematizira selebritizaciju Bundyja i sličnih manijaka, koji i danas, nažalost, imaju hrpu poklonika, koliko god to normalnom čovjeku bilo nemoguće zamisliti.  

Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.

 

Preporuka

share
share