The Painted Bird [2019]
May 11, 2020
The Painted Bird
PubRes, Silver Screen, Ukrainian State Film Agency / 2019
Režija:
Václav Marhoul
Scenario:
Jerzy Kosinski (novel), Václav Marhoul (adaptation)
Uloge:
Zemlja proizvodnje:
Czech Republic, Slovakia, Ukraine
Jezik:
Czech, German, Russian, Latin
8
Čim se 1965. godine pojavio roman "Obojena ptica", koji je kao autobiografski predstavio poljsko - američki književnik Jerzy Kosinski, književna kritika odmah ga je prihvatila kao apsolutno remek-djelo i jedan od najboljih ratnih romana ikada napisanih. Priča o dječaku koji sam preživljava sve užase rata i susreće sve najgore ljude koji se mogu zamisliti, šokirala je čitalačku publiku nimalo ugodnim opisom svih tih njegovih užasavajućih avantura, a još veći šok je nastao kad se ispostavilo da to uopće nije autobiografska priča. I ne samo to, vrlo brzo pojavile su se dvojbe je li Kosinski uopće i napisao "Obojenu pticu", no svejedno ovu kontroverznu knjigu mnogi i dalje smatraju jednim od najboljih romana 20. stoljeća. S obzirom na sve kontroverze, možda i ne čudi da se na filmsku adaptaciju čekalo više od pola stoljeća, a nje se prihvatio češki glumac, redatelj i scenarist Vaclav Marhoul.
Iako se poslije ispostavilo da je "Obojena ptica" fikcija i potpuno nadrealna priča, knjiga je u Poljskoj izazvala još veće kontroverze. Bez obzira što se u knjizi nigdje izričito ne spominju mjesta kojima dječak tumara, kako je Kosinski bio Poljak, protumačili su kako se cijela ta priča odnosi baš na Poljsku iako je jasno da je riječ o cijelom istočno i srednjoeuropskom prostoru Europe na kojem žive Slaveni. Kako je Marhoul Čeh, a da ne ispadne da sada on ide nešto nabijati na nos Poljacima i prikazivati ih ovakvima ili onakvima, odlučio je u filmu koristiti umjetni panslavenski jezik baš iz razloga kako se niti jedan slavenski narod ne bi mogao identificirati u priči, a opet bi se u njoj mogli identificirati svi. I ne samo svi slavenski narodi, već i svi ostali narodi jer ova pustolovna drama zapravo je mračna alegorija o ljudima iz kojih je rat izvukao sve ono najgore.
U središtu priče je dječak kojem uopće ne znamo ni ime, klinac od 11 ili 12 godina židovskog ili romskog podrijetla koji će negdje u pustošima središnje i istočne Europe za vrijeme II svjetskog rata ostati potpuno sam. Nakon što mu umre baka i izgori kuća u kojoj je živio, zaputit će se on u mračnu odiseju slavenskim dijelom Europe i to u vrijeme kada ljudski život ne vrijedi apsolutno ništa. I definitivno je ovo jedan od najšokantnijih i najgrotesknijih filmova koje smo posljednjih godina imali priliku vidjeti pa i ne čudi da su dvoranu tijekom premijere na festivalu u Veneciji napustili mnogi koji sve te užase nisu mogli gledati. Ima ovdje pregršt okrutnosti, suludog i grotesknog nasilja i "The Painted Bird" jedan je od onih filmova koji se ne zaboravljaju tako lako. Ovo je jedan od najbrutalnijih prikaza ratom poharanog svijeta i društva za vrijeme nacističke okupacije, a bez obzira što je sve ovo jako teško gledati, svo to nasilje ovaj puta je potpuno opravdano baš zbog tog dojma koji ono ostavlja na gledatelja.
Ono što će ovaj klinac doživjeti potpuno je nezamislivo i užasavajuće, na trenutke čak i gnjusno. Tijekom cijelog filma koji traje gotovo tri sata i ima određenih problema s ritmom, ovaj dječak će nailaziti na same bolesnike, najgore ništarije, na potpuni kaos, ekstremno nasilje i ništavilo. Posve je jasno kako je cijela ova priča alegorijska i osnovna želja i piscu (tko god on bio), a i redatelju filma bila je na nimalo ugodan način prikazati u što rat, glad, pustoš, strah i sve ostalo pretvara do jučer možda i normalne, prosječne i miroljubive ljude. Ono što ćemo ovdje vidjeti je potpuna degradacija i deprivacija ljudskosti, a gotovo svi likovi su groteskne figure koje je teško okarakterizirati ljudima. Sve ovo što ćemo ovdje vidjeti je zaista nezamisliva razina potonuća ljudskosti, a što će više, svojom voljom ili protiv svoje volje, vremena provoditi u društvu svih tih nakaza, i dječak će se početi mijenjati. Iz naivnog i izgubljenog klinca s početka filma i on će se polako početi pretvarati u istu takvu moralnu nakazu kao svi ti ljudi oko njega.
Sam naziv knjige dolazi od jedne epizode i susreta dječaka s tipom koji se bavi uzgojem ptica. Tako će taj pticolovoac jednu od svojih ptica izvući iz kaveza, obojati je raznim bojama i pustiti je kako bi ona potražila jato ptica istog tog roda. No, kada ta obojena ptica i pronađe svoje jato, ono će je vidjeti kao uljeza, napast će je i ubiti, a u toj sceni zapravo se skriva simbolika cijele ove priče. Baš kao što će ta nesretna obojena ptica biti uljez među ostalim pticima, tako će i gotovo svi ti ljudi na koje će dječak nailaziti i na njega gledati kao na uljeza i kao na nekoga tko će im donijeti probleme, nesreću i dodatnu patnju. Kao što će ta obojena ptica biti odbačena, tako će završavati i ovaj dječak, koji će upoznati sve ono najgore od ljudskog roda, od incesta i bestijalnosti do silovanja i ostalih formi zadovoljenja najnižih strasti i poriva.
Mnogi kritičari su "The Painted Bird" po vizualnosti i po stilu usporedili s filmovima Andreja Tarkovskog, a po mučnom i nelagodnom ugođaju, grotesknom nasilju i neopisivom nihilizmu, mene je pomalo podsjetio i na čuveni "Idi i smotri" Elema Klimova. Kako bi se dodatno potencirao taj mučni i nelagodni ugođaj Marhoul je film snimio u crno - bijeloj tehnici, a u epizodnim ulogama pojavljuju se brojni poznati europski i američki glumci poput Uda Kiera, Stellana Skarsgarda, Harveyja Keitela, Juliana Sandsa i Barryja Peppera koji je nakon "Spašavanja vojnika Ryana" ponovno snajperist, samo sada ne američki, već sovjetski. Dobio je ovaj film sve najvažnije nagrade u izboru za najbolji češki film godine i bio je češki kandidat za Oscara te je ušao u uži krug, no ipak nije nominiran. Definitivno ovo neće biti film za svakoga, no "Obojena ptica" jedan je od onih dubinski uznemirujućih filmova neugodnih i nelagodnih za gledanje koje bi bez obzira na to ipak trebalo pogledati.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
