El Hoyo a.k.a. The Platform
Basque Films, Mr Miyagi Films, Plataforma La Película AIE / 2019
Režija: 
Galder Gaztelu-Urrutia
Scenario: 
David Desola, Pedro Rivero
Zemlja proizvodnje: 
Spain
Jezik: 
Spanish
8
8
Solidarnost je odlika koja na vrijednosti dobiva u kriznim situacijama, što posebno možemo osjetiti u aktualnoj krizi s epidemijom kada se riječ solidarnost konstantno ponavlja i konstantno na sve apelira da budu solidarni kako bismo svi skupa ovu neprirodnu situaciju što brže i bolje prebrodili. No, što je uopće solidarnost? Još krajem 19. stoljeća francuski sociolog Emile Durkheim počeo je koristiti taj pojam kako bi opisao stanje u kojem članovi društva imaju obveze jedni prema drugima. Kao moralni pojam solidarnost označava obvezu zauzimanja čovjeka za čovjeka makar ga i ne poznaje, no u modernom društvu često svjedočimo kako su suradnja i solidarnost u proturječnosti s natjecanjem i sukobom, a tim temama bavi se i ovaj high-concept distopijski triler horor Baska Galdera Gaztelu-Urrutije.
 
Radnja "The Platforma" ili "El hoyo", kako se ovaj film naziva u originalu, zbiva se u vertikalnom zatvoru u kojem se u ćeliji nalaze po dva zatvorenika. Tako će se u jednoj takvoj prostoriji označenom brojem 48 probuditi i glavni protagonist Goreng (Ivan Massague), koji se dobrovoljno prijavio šest mjeseci provesti u rupi u zamjenu za fakultetsku diplomu. Ovaj zatvor zapravo i nije klasični zatvor koji se sastoji od ćelija, već je to betonski kvadratni prostor s rupom u sredini, a Gorengov cimer Trimagasi, koji ondje živi već neko vrijeme, objasnit će mu na koji način ova distopijska noćna mora funkcionira. Zatvor je sagrađen u stilu tornja u kojem se hrana za zatvorenike spušta na platformi koja putuje od kata do kata kroz rupu na sredini prostorije. U svakoj ćeliji platforma se zaustavlja na odeđeno vrijeme tako da zatvorenici u tom periodu mogu jesti, a oni koji su bliže vrhu imaju puno bolji izbor, dok što se platforma spušta niže, tako ostaje sve manje hrane za one u ćelijama niže.
U slučaju da netko od zatvorenika pokuša gomilati hranu i nakon što platforma ode na razinu niže, temperatura u prostoriji se rapidno spušta ili diže sve dok ovaj ne prestane s jelom, a svakog mjeseca zatvorenici se nasumično prebacuju s jednog na drugi level. Tako će Goreng i Trigamasi, koji su prvi mjesec proveli na razini 48, do koje im je još i uspjela stići određena količina hrane koju oni s gornjih katova nisu uspjeli pojesti, biti prebačeni na razinu 171, do koje bi hrana mogla stići samo teoretski. I to kada bi stanovnici svih ćelija bili solidarni i pojeli samo onoliko koliko im je potrebno za preživljavanje, a ne bi na brzinu proždirali sve ono što mogu progutati. Iako je Goreng svjestan da je nešto slično gotovo pa neizvedivo, pokušat će on uvesti red u ovaj užasavajući sustav za koji je očito da mu je cilj izazvati sukobe i otvoreno neprijateljstvo između ljudi koji se nalaze unutar vertikalnog zatvora.
 
Posve je jasno da je "El hoyo" neskrivena alegorija na današnje društvo kasnog kapitalizma u kojem bi moglo biti dovoljno svega za sve samo da su na prvom mjestu solidarnost, suradnja i empatija, a ne natjecanje, sukob i pohlepa. Jer baš kao što su u ovom vertikalnom zatvoru oni u gornjim ćelijama na vrhu kopanja i željeli bi proždrijeti što više u što je moguće kraćem roku, ne zamarajući se koliko će i hoće li što ostati za one ispod, tako i u stvarnom svijetu oni koji su na vrhu proždiru i grabe za sebe sve, a živo im se jebe što će se dogoditi s ostalima. I tako oni koji se goste na vrhu ostaju na vrhu ostavljajući onima koji su nekoliko desetaka katova ispod da se kolju i kopaju jedan drugom oči zbog oglabaka i korica kruha jer dobro znaju da kad su ovi na dnu izgladnjeni, obespravljeni i posvađani da će se međusobno poubijati jer neće imati vremena, a ni snage razmišljati o onima gore koji ih zapravo drže u takvom stanju.
 
Osmislili su David Desola i Pedro Rivero, scenaristi "Platforme" zbilja izvanredan koncept i zaokružili priču koja u početku možda i podsjeća na koncept "Kocke", no dobro je netko primijetio da je "Platforma" podjednako groteskna i uzbudljiva nadrealna noćna mora koja izgleda kao da ju je režirao neki grindhouseovski Bunuel. Ima ovdje zaista svega. Od suptilnih natruha crnog humora, političke alegorije, bezbrojnih iznenađenja i šokova, nevjerojatnog nasilja i sadizma, ali i altruizma i iskrene želje da se izopačeni sustav zaustavi i pobijedi. Glavno pitanje s kojim će se susresti glavni protagonist filma je mogu li se promjene dogoditi spontano i postoji li spontana solidarnost ili je za nešto takvo ipak potreban neki početni impuls. Premijerno je "The Platform" prikazan na festivalu u Torontu, gdje je osvojio i nagradu publike u sekciji "Ponoćno ludilo", a potom je završio na Netflixu, gdje ga se i danas može pogledati.
 
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.

Preporuka

share

share