A Hidden Life [2019]
Feb 07, 2020
A Hidden Life
Studio Babelsberg, Elizabeth Bay Productions, Medienboard Berlin-Brandenburg / 2019
Režija:
Terrence Malick
Scenario:
Terrence Malick
Uloge:
Zemlja proizvodnje:
Germany, USA
Jezik:
English, German, Italian
10
Veteran američkog filma i jedan od prvoboraca Novog Hollywooda sedamdesetih Terrence Malick vratio se s još jednim impresivnim filmom, za mene svakako najboljim još otkako se 1998. nakon dva desetljeća filmske apstinencije ukazao s "Tankom crvenom linijom". "Skriveni život" tipični je izdanak autora kojeg nazivaju i najvećim pjesnikom među filmašima, prava vizualna poezija, duboka filozofska i humanistička meditacija, koja za razliku od nekoliko prethodnih filmova nije lišena barem donekle klasične naracije. Pozabavio se Malick u ovom filmu životnom pričom čovjeka koji se odbio zakleti na vjernost Hitleru, austrijskim seljakom Franzom Jägerstätterom. Svoja uvjerenja i nepokolebljivost skupo je platio ne samo on, već i njegova kompletna obitelj, a ovog iskonskog katolika i humanista papa Benedikt XVI je 2007. godine beatificirao i proglasio mučenikom.
Franza (August Diehl) i njegovu suprugu Fani (Valerie Pachner) upoznajemo na samom početku II svjetskog rata u idiličnom selu u podnožju Alpi, gdje su živjeli normalnim, prosječnim, težačkim životom s tri kćeri i bili su sretni. No, kako je krenula Hitlerova ratna mašina, tako je i Franz regrutiran u Wermacht, no on je uputio prigovor savjesti i odbio je prisegnuti na vjernost Hitleru i odlučio je da se ne želi boriti na strani nacista jer je bio svjestan da bi time bio na strani zla. I bio je to čin na koji su se zbilja rijetki odlučivali u to vrijeme jer ćemo već u nekoliko uvodnih dokumentarnih sekvenci vidjeti da je to bilo vrijeme sveopćeg transa i obožavanja Hitlera u Njemačkoj i u Austriji. Vrlo brzo velika većina stanovništva potpuno je povampirila, svi su postali zaluđeni nacizmom i Führerom koji im je obećavao pokoravanje svijeta, brisanje nižih rasa i obračunavanje s onima koji jednostavno ne zaslužuju živjeti.
Opčinjeni Hitlerom i nacizmom preko noći su postali i praktički svi Franzovi suseljani, koji su se masovno okrenuli protiv njega i njegove obitelji kada je on odbio prisegnuti na vjernost diktatoru. On i njegova obitelj postat će pravi izopćenici u vlastitom domu i selu, krivci za svo zlo koje se događa svuda oko njih, a bez obzira i na pritiske svojih bližnjih i crkve, Franz ni pod koju cijenu nije želio prisegnuti na vjernost čovjeku kojeg je nazivao antikristom. Zbog toga će ovaj čovjek završiti na velikim kušnjama, gotovo kao Isus onomad u pustinji kad ga je testirao sam đavao, a iako je bio svjestan što mu se može dogoditi, Franz nije želio popustiti i pristati da bude dio zla. Iako je jedino što je želio i sanjao miran, jednostavan i skroman život s obitelji u svom pitoresknom i do jučer mirnom selu, potpuno mu je bilo jasno da pristajanjem na stranu zla takav život nikada neće moći imati.
Posvetio je ovom filmu Malick jako puno vremena i iako se sa snimanjem završilo krajem kolovoza 2016. godine, trebalo je proći još gotovo tri godine da konačna verzija "Skrivenog života" ugleda svjetlo dana. Od samog početka je bilo jasno da to neće biti običan film, već da nas čeka još jedna tipično malikovska vizualno - filozofska poslastica, kontemplacijska i duhovna stilizirana epopeja koja je ovaj puta, srećom, sazdana oko jedne iznimno zanimljive, važne i velike priče. Stilski me "Skriveni život" čak i više podsjetio na "Tanku crvenu liniju" nego na "Stablo života" i kao da je ovaj puta uspio donekle Malick primiriti svoje artističke porive kako sama priča ne bi previše trpjela. Dakako da je to i dalje film koji se posve uklapa u njegov opus, a kao što je sam autor istaknuo za ovu priliku je odustao od snimanja filmova bez klasičnog scenarija (što je radio s nekoliko zadnjih uradaka), no ovo je bilo zbilja iznimno perfekcionistički razrađeno i barem jednako toliko ambiciozno.
No, ambiciozno s pokrićem jer je ovo jedan od vizualno najizuzetnijih filmova koji se mogu vidjeti u posljednjih godinu, dvije, a naravno da i dalje ima tu puno Malickove mistike, kao i simbolike. Posve je jasno da ovo nije film samo o nacizmu i čovjeku koji je rekao ne Hitleru, već je ova tema univerzalna i svevremenska. Puno toga što se govori u ovom filmu možemo često čuti i u današnjem diskursu pa tako i svi suseljani kao glavne krivce za zlo koje ih je snašlo krive imigrante i Židove koji su se razmilili i uništavaju njihov način života, ni ne shvaćajući da su oni koji ih uništavaju upravo zli demagozi i populisti koji ih truju s istim tim zlom. Priča je to o sveopćem konformizmu i pokvarenim i opasnim vremenima u kojima su gotovo pa svi, pa tako i katolička crkva, pristali šutjeti i pognuti glavu kako bi sačuvali svoj položaj i utjecaj. I u takvom potpunom ludilu pojavio se čovjek koji je odlučio reći glasno NE makar ga to koštalo i života.
Jedno od vječnih pitanja s kojim se ovdje bavi i Malick je i kako je moguće da se zlo tako lako i tako brzo uvuče među do jučer normalne i miroljubive ljude? Kako se ljudi daju tako lako zavesti i zašto gotovo pa svi pristaju konformistički sudjelovati u tom iskonskom zlu. Jesu li ljudi dužni pratiti i slijediti lidere koji su zli i koji čine zlo i treba li postupati po vlastitoj savjesti i po svom osjećaju odlučiti što je dobro, a što zlo i treba li slijediti vlastitu savjest, unutarnji instinkt ili neke kvazi nacionalne interese? Može li se protiv zla i ludila boriti poštenjem, dobrotom, neiskvarenošću i razumom? Što je zapravo sloboda i tko je slobodan čovjek? Je li to netko poput Franza koji svjesno i hrabro kaže ne zlu iako je i više nego svjestan mogućih posljedica ili je slobodan onaj koji protiv vlastitog uvjerenja i volje odlučuje prisegnuti na vjernost zločincu i na taj način (barem na neko vrijeme) spasiti živu glavu?
Baš kao što je uvijek slučaj s Malickom, i ovo je jedan od onih filmova koji nude puno prostora za promišljanje, no "A Hidden Life" svrstao bih i u krug velikih i važnih filmova sa snažnom humanističkom porukom, koji je uz to snimljen s izuzetnim stilom, osjećajem i mjerom. U sve to se uklopila i glazba koja se potpuno nadovezuje na vizualno i koju je skladao James Newton Howard, a score je pojačan i klasičnim skladbama Bacha, Händela i Dvoržaka. Iako je "Skriveni život" snimljen u njemačko - američkoj produkciji i isključivo s europskim glumcima, jedino me mrvicu zbunjivalo što likovi malo govore njemački, a malo engleski. Iako gotovo cijelo vrijeme pratimo sudbinu Franza i Fani, u epizodnim ulogama pojavljuje se prava europska glumačka krema i glumci kao što su Franz Rogowski, Jürgen Prochnow, Matthias Schoenaerts, Karl Markovics, a posljednji put na filmu ovdje imamo priliku vidjeti Danca Michaela Nyqvista i Švicarca Brunu Ganza, koji su preminuli dok je film bio u montaži. Za kraj, iako traje gotovo tri sata, gledatelj uopće nema takav dojam, a "A Hidden Life" definitivno bih svrstao u sam vrh filmske produkcije 2019. godine.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
