All is True
Sony / 2019
Režija: 
Kenneth Branagh
Scenario: 
Ben Elton
Zemlja proizvodnje: 
UK
Jezik: 
Engleski
6.5
6

Kako je Kenneth Branagh do sada valjda snimio filmove po svim dramama Williama Shakespearea, očito je stiglo vrijeme da snimi film i o samom piscu. Naravno da je Branagh pisca sam i odglumio jer nakon Henrika V, Jaga iz Otela, Hamleta ili Macbetha u filmu i tko zna koliko likova iz Shakespearovih drama u kazalištu, pitanje je može li itko uopće bolje ući u piščev lik.

Doduše, pod odličnom maskom koja je učinila da pomalo izgleda kao križanac Bena Kingsleyja i Seana Penna (ovisi iz kojeg kuta ga se snima), Branagh je teško prepoznatljiv, a ovaj puta on je odlučio pažnju posvetiti finalnim godinama života slavnog pisca. Nakon što je njegovo kazalište Globe u Londonu potpuno izgorjelo 1613. godine tijekom predstave "Henrik VIII", Shakespeare se odlučio vratiti kući u Stratford, kao i da više neće ništa pisati. Nakon dvadesetak godina slave, uživanja u životu u Londonu u visokom društvu, neumornog pisanja drama i soneta, Shakespeare se odlučio vratiti kući, gdje ga je čekala čak osam godina starija supruga Anne Hathaway (Judi Dench) te dvije već odrasle kćeri.

Iako je tek napunio 49 godina, a godine su to koje danas smatramo najplodnijima u životima umjetnika, odlučio je Shakespeare reći dosta i povući se sa scene. Napisao je do tada gotovo 40 drama i više od 150 soneta, stekao je nevjerojatnu slavu, no dok je on živio u Londonu, gotovo pa je zaboravio da u mjestu ni 150 kilometara sjeverozapadno od Londona ima obitelj.

Sada, nakon godina i godina izbivanja on mora ponovno uspostaviti odnose ne samo sa članovima obitelji, već i s mještanima, među kojima ima i onih koji nemaju pretjerano visoko mišljenje o njemu, smatrajući da je on samo uživao u luksuzu, dok su svi oni crnčili po selu. No, vrlo brzo shvaćamo da je Will toliko dugo izbivao od kuće jer se nikada nije uspio pomiriti s preranom smrću sina Hamneta, koji je preminuo u 11. godini života.

Od sinove smrti nikada se pisac nije uspio oporaviti i nakon njegovog preranog odlaska, dom mu je postao nekako stran i sve ga je ondje vjerojatno podsjećalo na sina kojeg je obožavao i idolizirao. Od sina je očekivao da će biti njegov nasljednik i da će i on biti pisac, a uskoro ćemo shvatiti da on sina uopće nije ni poznavao, da ga je idolizirao i dizao u nebesa, iako nije bio ni svjestan tko je zapravo on i kako je zapravo umro.

Također, dok je u Londonu uživao u visokom društvu, družio se s naprednim i mislećim ljudima, pri povratku kući shvaća koliko je osnažio vjerski puritanizam i koliko je tih puritanaca koji svima moraliziraju i pametuju te imaju na piku sve oni koji baš i nisu redoviti posjetitelji crkve. Sad kad više ne piše, ne zna Will ni što će sa vremenom jer je uspio skupiti dovoljno novca da zbrine obitelj i osigura im nasljeđe, ali ne zna što bi sa sobom preko dana, a nema ni neko društvo koje bi mu intelektualno bilo ravno.

Ipak, najveći problem je što on svoju obitelj ni ne pozna. Kćeri Judith i Susannah vjerovale su da će konačno dobiti priliku upoznati oca kojeg su idolizirale i o kojem su cijelog života slušale priče, a sada on dolazi i ispostavlja se da one za njega vrijede manje od mrtvog im brata. Tako će u posljednjim godinama života slavni pisac morati ispočetka uspostavljati odnose sa članovima obitelji, a usput će morati i promijeniti svoja razmišljanja i stavove te shvatiti da na selu nije čuveni dramatičar, već da je običan čovjek.

Pokazala se ova priča koju je prema scenariju iskusnog britanskog scenarista Bena Eltona (jedan od glavnih scenarista legendarne Crne guje uz Richarda Curtisa) snimio Branagh kao prava obiteljska drama. Uspio je Branagh fino ući u duh Shakespearea i fino prikazati njegove osobne borbe, dileme i probleme, ali i duh vremena s početka 17. stoljeća.

Vidimo da je bilo to vrijeme vjerskog fundamentalizma (ima li koje vrijeme u kojem ćemo biti pošteđeni toga?), a snimio je "All is True", što je i alternativni naziv pjesnikove posljednje drame "Henrik VIII" s puno stila i odmjerenosti. Djeluje sve to nekako umirujuće i melankolično uz konstantno statičnu kameru, baš kao i ti posljednji piščevi dani u miru i tišini provincije u odnosu na londonsku gužvu i buku. Naravno da je i glumačka postava svoj zadatak odradila vrhunski, a od poznatih faca uz Branagha i Dench (koja sa 84 godine glumi njegovu 55-godišnju suprugu) tu je i Ian "Gandalf" McKellen kao grof od Southamptona, prema kojem je Shakespeare, ako je vjerovati ovom filmu, osjećao i nešto više od poštovanja. 

Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.

Preporuka