Завод a.k.a. The Factory [2018]
Sep 29, 2019
Завод a.k.a. The Factory
KinoVista, Forever Films Media, Wild Bunch / 2018
Režija:
Yuriy Bykov
Scenario:
Yuriy Bykov
Zemlja proizvodnje:
Russia, France, Armenia
Jezik:
Russian
8
Ruskog filmaša mlađe generacije Jurija Bikova (1981. godište) mogli smo upoznati preko socijalno angažiranih filmova koji su bili kritični prema ne samo ruskom režimu, već su na šokantan i iznimno jednostavan, a opet upečatljiv način prikazivali probleme u kojima se našlo opljačkano (ne samo) rusko post - tranzicijsko društvo. Sjetimo se samo filmova kao što su "Zhit", "Mayor" i posebno njegov najpoznatiji film "Durak", s kojima je postao pravi glasnik mlade, liberalne i progresivne Rusije, željne promjena i željne autora koji imaju hrabrosti tako tmurno i oštro opisati korupciju i propadanje tamošnjeg društva. Ubrzo je sve što je gradio, Bikov upropastio pristavši na snimanje nekakve propagandističke serije financirane od ruskog ministarstva kulture u kojoj vanjski i unutarnji neprijatelji rovare protiv države. Nakon što ga je liberalni dio javnosti optužio da se stavio u službu Kremlja i Putina, Bikov je najavio povlačenje iz filmske industrije uz ispriku kako je svjestan da je izdao progresivnu generaciju željnu promjene.
Iako je stečenu reputaciju očito na brzinu uspio profućkati, Bikov srećom nije ispunio svoje obećanje, već se vrlo brzo vratio snimanju filmova. I to opet jako dobrih filmova, filmova za koje je scenarij pisao sam, a ne nekakvi propagandisti i filmova čija je produkcija financirana iz nezavisnih kuća iz cijele Europe, a ne državnim novcem, što je bio snažan signal da je Bikov iz početka odlučio ponovno pokušati izgraditi reputaciju hrabrog i neovisnog filmaša. Sa "Zavodom" ili "Tvornicom", kako bismo preveli ovaj film s kojim se predstavio na festivalu u Torontu u jesen 2018. godine, Bikov nastavlja tamo gdje je stao s prethodna tri filma. I za "Tvornicu" se slobodno može reći da je mudro promišljena i osmišljena klaustrofobična i zastrašujuća studija ljudskih sudbina u u različitim fazama potpune moralne posrnulosti i ljudi koji pokušavaju preživjeti u takvim koruptivnim, brutalnim, gotovo ubij ili budi ubijen okolnostima moderne Rusije. Uz sve to, Bikov je sada ubacio i brojne elemente klasičnog žanrovskog filma (ovaj puta akcijskog krimića).
I čovjek je opet pogodio jer je snimio još jedan film visoke kvalitete, čija se radnja odvija u tvornici smještenoj negdje u ruskoj provinciji, koja bi se uskoro trebala zatvoriti. I tvornica je to koja izgleda baš onako kako u pravilu i zamišljamo da izgleda jedna propala tvornica nastala još za vrijeme komunizma, koja je kasnije samo poslužila da je razni oligarsi i tajkuni opljačkaju i iz nje izvuku sve što se dalo izvući. Nekim čudom ova tvornica u kojoj se proizvode nekakve čelične pizdarije uspjela je do sada preživjeti, a izgleda ona potpuno oronulo, nesigurno, kao kulisa za snimanje nekog spota Rammsteina. Rijetkim radnicima koji i dalje ondje rade, već mjesecima nisu isplaćene plaće, rade oni u nemogućim uvjetima po cijele dane, uglavnom nešto što smo već stotine puta imali prilike vidjeti i na našim prostorima. No, jednog dana ti će nezadovoljni i bijesni radnici imati tu čast da tvornicu posjeti veliki gazda, vlasnik ne samo ovog postrojenja, već vlasnik praktički svega u okrugu, lokalni tajkun po imenu Kalugin.
I doista je Kalugin jedan od onih stereotipnih tajkuna / oligarha, ljigavac izbrijane glave, okružen privatnom vojskom, koji hladno radnicima kaže da na kraju mjeseca zatvara tvornicu jer mu ona donosi samo gubitke, a nikakav profit. Nije da je radnike ovakav rasplet pretjerano iznenadio jer i sami su očekivali da će se to kad - tad dogoditi, no kako je kompletna proizvodnja u kraju u kojem žive devastirana, velika je vjerojatnost da nitko od njih neće uspjeti pronaći novi posao. Skupina radnika predvođena veteranom nekih od ruskih ratova kojeg svi nazivaju Sijedi (Denis Švedov, koji je glavne uloge igrao i u Mayoru i u Zhit), tipom koji je negdje u tim ratovima ostao bez jednog oka, odluči se ovom oligarhu osvetiti. Nekolicina bijesnih radnika odluči organizirati otmicu tajkuna, kojeg će potom držati kao taoca u prostoru tvornice i zahtjevati otkupninu, a cijela situacija vrlo brzo će se pretvoriti i u otvoreni obračun.
Nudi još jednom Bikov prilično ciničan i mračan pogleda na današnje rusko društvo u kojem opet suprotstavlja one koji su iz tranzicijske otimačine izašli kao apsolutni pobjednici i one koji su u međuvremenu ostali bez svega. Međutim, nije njegova priča ni ovaj puta tako jednostavna i naivna, čisto populistička, kako bi se možda dalo naslutiti, već Bikov nudi poantu u kojoj nije sve ni crno, ni bijelo. Pitanje koje Sijedi postavlja Kaluginu "Zašto netko ima sve, a netko ništa?" glavni je lajtmotiv ovog filma i glavni pokretač cijele akcije. Kako bi se netko dokopao tog "svega" lako je za zaključiti da je onim drugima morao oteti i ono malo što su imali, a to je neko pravo na dostojanstven život. Dok su svi ti nesretnici, od kojih su mnogi riskirali živote i borili se u raznim ratovima ginuli i vraćali se kućama s gaćama na štapu, netko je fino hapao sve što mu se našlo na putu. Jako dobro je poznat taj scenarij i nama na ovim prostorima i vjerujem da će zato i ovaj Bikovljev film biti iznimno zanimljiv i poznat i našoj publici, baš kao što su bili i prethodni filmovi. A čovjek je definitivno napravio i prvi korak prema iskupljenju nakon barem kratkotrajnog prelaska na mračnu stranu i povinovanja Imperiji.
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
