Catch-22 [2019]

Catch-22
Hulu / 2019
Režija: 
George Clooney, Grant Heslov, Ellen Kuras
Scenario: 
Luke Davies (developed by), David Michôd (developed by)
Zemlja proizvodnje: 
U. S. A.
Jezik: 
English
7.5
7
Posljednjih godina trend je snimanja televizijskih serija po ranijim filmskim predlošcima. Najpoznatiji primjer definitivno je serija "Fargo" snimljena po motivima kultnog filma braće Coena, a danas je gotovo nemoguće pobrojati sve slične više ili manje uspješne prerađevine. Recikliranje starih i već bezbroj puta obrađivanih tema, po stoti put snimanje istih filmova, sada i serija, postala je realnost današnjice i jako je teško uopće danas pronaći neki film ili seriju, a da neodoljivo ne podsjeća na nešto otprije. Još 1970. godine su Buck Henry i Mike Nichols ekranizirali satirični antiratni roman Josepha Hellera, a nekako u isto vrijeme Robert Altman snimio je svoje antiratno remek-djelo "MASH", koje je imalo daleko veći odjek i potpuno zasjenilo "Catch 22". Već nekoliko godina nakon filmske verzije "Kvake 22" trebalo se krenuti sa snimanjem serije, a umjesto genijalnog Alana Arkina, glavnu ulogu odnosno bombardera Johna Yossariana trebao je utjeloviti Richard Dreyfuss, no na realizaciju serije moralo se čekati gotovo punih pola stoljeća.
 
Hellerove knjige ovaj puta su se primili australski pjesnik i pisac Luke Davies (Lav, Beautiful Boy) i također australski scenarist i redatelj David Michod (Animal Kingdom, The Rover). Djelovalo je to u startu obećavajuće jer su se obojica dokazali kao vrsni autori, a režije se prihvatio George Clooney (režirao tri epizode), koji je odglumio i jednu od epizodnih uloga. Zadaću da odglumi Yossariana ovaj je puta dobio sve bolji Christopher Abbott, koji je bio na visini zadatka i američkog zrakoplovca kojem je rata preko glave i želio bi se iz njega izvući što je prije moguće, ali to mu nikako ne polazi za rukom, odglumio je izvrsno. Nekako sam gledajući ovu šestodjelnu mini-seriju koja bi se žanrovski mogla svrstati između satire, komedije, drame i (anti)ratnog filma imao dojam da je moderna "Kvaka 22" na pola puta između "MASH"-a i originalnog filma iz 1970. godine i da nije uspjela do kraja prenijeti svu apsurdnost situacije onako kako je to uspio film.
No, to nikako ne znači da je serija "Catch-22" za odbaciti jer definitivno i ona ima svojih dobrih strana i spada u krug onih pametnih, duhovitih i dobro promišljenih sadržaja. U svakom slučaju se i preko serije uspjela pokazati sva apsurdnost ratovanja i sveg onog što ide uz vojnički život, a o onih malo lijepih i onih puno ružnih i glupih stvari u američkom zrakoplovstvu saznajemo preko zrakoplovnog poručnika Yossariana. Nije on ni pilot, ni mitraljezac na avionu, već je on bombarder i njegov je zadatak ispuštanje bombi iz unutrašnjosti aviona na predviđene mete s visine od nekoliko tisuća metara. Radnja se zbiva od 1943. godine i savezničkog iskrcavanja u Itailiji pa je tako i Yossarian smješten u zrakoplovnoj bazi negdje na jugu Italije. Yossarianu je ratovanja preko glave i išao bi kući, no problem je što svaki put kad se približi zadanoj kvoti letova, zapovjedništvo tu kvotu povećava.
 
Nalazi se on u začaranom krugu i postaje sve očajniji i sve luđi jer shvaća da vjerojatno nikada neće uspjeti napustiti svoju jedinicu, a ni svi ostali pokušaji poput glumljenja bolesti mu ne uspijevaju. Svaki put kad se čini da je Yosserian blizu ispunjenja zadatka i da je konačno uspio, nešto se ispriječi, a to ga sve više i više počinje dovoditi u očaj i apatiju, podjednako koliko i činjenica da mu prijatelji iz jedinice ginu kao na pokretnoj traci. Situacija će se dodatno zakomplicirati jer će shvatiti da se nalazi u potpuno bezizlaznoj situaciji i svaki puta kada pokuša eskivirati zadatke, on će prekršiti kvaku 22, odnosno apsurdnu birokratsku zavrzlamu bez izlaza. Ta se kvaka, odnosno odredba odnosi na činjenicu da se svaki onaj koji s voljom nastavi letjeti opasne borbene misije smatra potpuno ludim, no ukoliko zatraži da ga se makne s dužnosti, bit će to dokaz da je ipak mentalno zdrav, čime će automatski njegov zahtjev biti odbačen.
 
"Kvaku 22" je možda najbolje gledati kao komediju apsurda, crnu komediju o čovjeku i ljudima koji su zaglavili u bezizlaznoj situaciji, a u ovom slučaju ta situacija u kojoj se ne nazire kraj su rat i vojska. Na fin način ovdje se šale i s vojničkom stegom, nepovredivosti zapovjedne odgovornosti, sprdaju se militaristički nastrojeni tipovi i svi ti časnici koji su samo čekali da počne rat kak bi mogli ostvariti mokre snove o ratničkim karijerama. Upravo takvima su suprotstavljeni Yossarian i ostatak društva koji samo gledaju kako preživjeti dan i kako što prije pobjeći iz tog kaosa i pokušati ga zaboraviti. Pa iako je Yossarian potpuno nezainteresiran za rat te mu je praktički postalo svejedno kako će sve to završiti i želja mu je što prije stići doma, ima ovdje i likova koji su ratovanje vidjeli i kao priliku za profit. Tako će jedan od njih i Yossarianov prijatelj Milo Minderbender (gotovo svi likovi imaju čudna, pomalo ironična imena), kad ga stave na mjesto šefa kuhinje organizirati cijelu trgovinsku flotu i početi sa švercom roba i dobara uzduž ratom obuhvaćenih područja.
 
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.

Preporuka

share

share