Lee [2024]
Kate Winslet izvanredna je kao Lee Miller, nekadašnji foto-model koja se kasnije proslavila kao uspješna fotografkinja i vjerojatno prva ratna izvjestiteljica. "Lee" je ujedno i dugometražni režijski debi poznate američke snimateljice Ellen Kuras (Vječni sjaj nepobjedivog uma, Summer of Sam, Blow) i kvalitetna biografska ratna drama. U najvećem dijelu filma pratimo upravo Miller za vrijeme II svjetskog rata kada je bila ratna dopisnica za britanski magazin Vogue i praktički jedina žena u svijetu muškaraca. Kompleksna je to priča o ratu ispripovijedana iz perspektive žene iza fotoaparata, ali žena koja je pratički od djetinjstva bila s druge strane objektiva i svjesna je što to znači biti model.
Žena je to ispred svog vremena, hrabra i odlučna, koja se ne zamara onime što ljudi misle i nekako sve radi po svom, a tu slobodoumnu ženu sjajno je utjelovila Winslet bez obzira što je desetak godina starija od Lee za vrijeme rata. Odlično Winslet hvata njezin duh i šarm i to od samih početaka kada je krajem tridesetih u Francuskoj upoznajemo u boemskom krugu sličnih umjetnika. Iako svi predosjećaju da neće dobro završiti s Hitlerom, ne zamaraju se oni puno još time, no vrlo brzo krenut će problemi. Lee i njen muž Roland (Alexander Skarsgard) su u Londonu i počet će ona za Vogue prvo fotografirati ratni London, a nakon iskrcavanja u Normandiji će postati i ratna dopisnica.
I sjajno će ona navigirati tim muškim svijetom rata, a fotografije koje će ona snimiti imat će posve drukčiji senzibilitet od fotografija koje su snimali njeni muški kolege. Kako će sve dublje ulaziti u oslobođeni teritorij Europe, tako će sve postajati strašnije i užasnije, a bit će ona i jedna od prvih fotografa koji će snimiti užase iz koncentracijskih logora kao što su Buchenwald i Dachau. Naravno da će je sve ono što će ondje vidjeti i zabilježiti proganjati do kraja života, a Curras se odlučila za gotovo standardnu naraciju kod snimanja biografskih filmova. Lee u početku upoznajemo kao staru ženu koju intervjuira mladi novinar (Josh O'Connor), a potom u formi flešbekova doznajemo njenu životnu priču.
I pametna je bila odluka da se nečiji čitav život ne gura u jedan cjelovečernji film jer to nerijetko ispadne potpuna zbrka, a ovako je napravljen i više nego dobar posao. Na suptilan način doznajemo neke detalje iz prošlosti glavne protagonistice. Prostor i vrijeme odlično su prikazani, okupljena je tu i kvalitetna popratna glumačka postava (Francuskinje Marion Cotillard i Noemie Merlant kao njene prijateljice iz pariških dana i Andrea Riseborough kao ekscentrična urednica Voguea Audrey Withers), no izvedba Winslet ipak je najjači adut filma. Baš upečatljivo ona donosi svu kompleksnost i dubinu lika koji glumi, a kamera je često na njenom licu koje kao da pokazuje sve ono što je prošla i što je nemoguće zaboraviti i istisnuti iz sjećanja.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
